Pod lupom – Fejsbuk u vašem životu, priča broj 5.
Priča Alise Salopek o Fejsbuku ustvari je konverzacija na generacijski način, više pisana tren-rasprava u kojoj je ozbiljnost osujećena emotivnim razlozima. Živahnog tona, domišljata s jedne strane i s malo više gorčine na drugoj, čini se jednostavnom, no sakriva određenu dubinu u kojoj nije lako proniknuti u prave osjećaje. Tekst je kratak i zabavan….ali bi se ponašanje muškarca moglo podvesti pod rečenicu iz Eseja U. Eca…da bi se netko držao na uzdi…neprijatelja uvijek treba izmisliti.

– Šta radiš?
– Ništa, dosada neka.. Vrtim se po fejsu.. klikam lajkove na slike nekih školskih. A ti?
– Isto, dosadno. Igram igricu..
– Tebi je izgleda dosadnije u životu nego meni…
– A što?
– Pa kad igraš igrice na fejsu!
– A šta drugo da radim ovde? Da gledam slike cica u kupatilu i komentarišem bojlere koje nisu u fotošopu izbrisale ili da tražim ko je promenio status veze u single?
– Odavno nisi stavio neku dobru muziku?!
– Ne da mi se… Ti izgleda stalno visiš na mom profilu kad sve vidiš?
– Ma, ne.. Samo ponekad.

(Tišina. Off. On)

– Što si zaćutala?
– Da ti ne smetam dok igraš igricu.
– Ne igram više. Izašao sam. Hoću da se pišem sa tobom.
– A ja sam upravo otvorila word i hoću da napišem novu priču. Znaš, otvoren je neki konkurs, pa želim da ih nekom svojom pričom ‘’rasturim’’…
– Pa, piši! Što si na fejsu onda ?
– Ne znam zašto, a ne znam ni o čemu da pišem. Nekad sam mogla pisati o svemu, a sad samo neke sladunjave i nostalgične stvari me spopadaju, jbg..
– Piši opet o tome… o nama 🙂
– Mrzi me da pišem uvek o istom. Glupo je već..
– Meni nije! Volim da čitam tvoje priče…
– Ti si subjektivan! Znam zašto voliš svaku moju priču…
– Je li? A zašto?
– Zato što u svakoj misliš da pišem o tebi!
– Pa je l’ nije tako?
– Danas mi se piše nešto drugo! A uz to još moram pasti u bedak da bi me zaista nešto povuklo da pišem.. jer, kad sam srećna, ne mogu da napišem tad ni jednu priču. I čula sam negde da najbolje pesme nastanu iz najveće tuge.
– Debela si, ružna, kosa ti je očajna, imaš krive noge i predebele prste. A uz to, zavela me tvoja prijateljica i sinoć smo bili zajedno… Jesam li te dovoljno srušio u bedak, ili da nastavim?
– Ne kaki, molim te…
– Pa rekla si da možeš pisati samo kad si nesrećna..
– Onda bar budi uverljiv…
– Ne da mi se…
– Daj, ’ajde pomozi…
– Nisam te nikad voleo, eto… A i ne sećam se ni jedne noći sa tobom, bio sam pijan, ‘fala Bogu..
– Zaista????
– Ne.
– Lažeš ?
– Šta je l’ lažem ? Da te nisam voleo ili da sam bio pijan ?
– Lažeš da me nisi voleo ?
– Da, lažem. Očigledno mi ne ide da lažem… Nekad sam bolje glumio…

(Tišina. Off. On)

– Opet si otišla ?
– Već sam ti htela udariti blok, tako da nikad više ne mogu da otvorim tvoj profil, niti ti moj, niti da vidim išta šta radiš ! I da nikad više ne budeš moj drug, moj ortak…
– E, sad si ti mene ubedačila, skroz! Odoh sad ja pisati poeziju….
– Ti mi se rugaš???
– Ne. Nikada… Znaš da volim sve što napišeš…

(Tišina. Off. On.)

– Al, tvoja mi se prijateljica zaista sviđa… i nabacuje mi se..
– Crkni, idiote…

6 thoughts on “Alisa Salopek: Želim da zadržiš svoje misli bar na tren blizu mojih onako kako si to nekad znao”
  1. Seko, pesma napisana posle tog četa osvojila je diplomu za najintimniju pesmu sa jednog konkursa… prvo je nastala priča, a od nje, kasnije, i pesma ….

  2. Pa da, zato pitah 🙂 Hvala divno ime Alisa! Citala sam te ovdje, imas vise radova ili je vise Alisa? 🙂 Mislim da je ipak jedna – ti, jer prepoznajem stil i svidja mi se. Samo naprijed!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *