POSLJEDNJI BOEM

In memoriam – Robert Roklicer (1970-2018)

Tekst: Nikola Šimić Tonin

Kada odu ljudi s kojima ste ljudovali, bančili, uz čašicu i uz mezu do ranih jutarnjih sati, uistinu ode i dio vas s njima, onaj najljudskiji dio vas.
U Gaćištu pored Virovitici gdje je živio nekoliko proteklih godina umro je u 48 godini poznati književnik, umro je po meni istinski i posljednji boem, dramaturg i glumac Robert Roklicer. Rođen je Vukovaru 1970. godine gdje je završio osnovnu školu. Gimnaziju je pohađao u Fellbachu (Njemačka), a od 1994. je na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti od 1994. studirao je dramaturgiju. Od 1995. godine do 2000. godine radi u novinarstvu. Pisao je književne, filmske i kazališne kritike te eseje koje su prenosile eminentne svjetske novine.
Honorarno radi kao scenarist u Dramskom programu Hrvatske televizije i Jadran filmu. Objavljeno mu je jedanaest samostalnih knjiga: „Underground“, „O čemu pričaš“, „Pivo ne ostavlja mrlje od kave“, „Tamo gdje si ti, nema paukova“, „Bez detalja, molim“, „Nebo nek’ je i dalje samo nebo“, „Oprosti, a i ne moraš“, „Četrdeset antiljubavnih i jedna nekorektna“, „Apsolutno siguran“ te „Kako se ubiti“ i „Žene, luđaci i malo dobrih pedera“ koje se ujedno prevedene i objavljene u Republici Srbiji u izdavačkim kućama „Draganić» i „BKG“.

S poezijom i prozom zastupljen je u više antologija, panorama i zbornika u Hrvatskoj i inozemstvu. U prepjevu Grzegorza Latuszynskog pjesme su mu objavljene i u Poljskoj (Antologija hrvatskog pjesništva XX stoljeća, pod naslovom „W skvarze slonca, w chlodzie nocy“, u varšavskoj nakladničkoj kući „Agawa“). Između ostalog dobio je više priznanja i nagrada za svoj književno – stvaralački rad.
Autor je scenarija za igrano – dokumentarni serijal „Domovinski rat“ (produkcija HTV-a): Orkan, Maslenica i Vukovar te scenarist i dramaturg u brojnim hrvatskim filmovima.
Bio je član je Društva hrvatskih književnika, Hrvatskog društva filmskih djelatnika – Ogranak glumaca i Matice hrvatske. Od 2008. godine predsjednik je i voditelj kultne zagrebačke tribine Jutro poezije. U biblioteci „Lude gljive“ (nakladnik Jutro poezije) urednik je dvadesetak knjiga suvremene domaće poezije priznatih hrvatskih autora: Franje Nagulova, Ružice Orešković, Mirka Ćurića, Ivana Babića, Lidije Dujić, Zvonimira Husića…
Ostvario je nekoliko zapaženih uloga u kazališnim predstavama diljem Hrvatske.
U Virovitici je prošle godine pokrenuo udrugu FRiKK (Film, radio, kazalište i književnost) koja djelovala pod sloganom: „FRiKK je ono što vam treba Omogućavamo vam da kod nas stvorite ono najbolje od umjetnosti i kulture. Naša je suradnja mjesto na kojem možete izraziti svoju slobodu i kreativnost.“ Udruga je okupila umjetnika iz područja filma, radiofonije, književnosti i kazališta s ciljem povezivanje u ostvarivanju i jačanju kulture u RH i svijetu. Zajedno s nekolicinom svojih kolega osmislilo strategiju kako „kulturnjaci“ mogu pronaći – sve na jednom mjestu.
Po uzoru na Jutro poezije u Virovitici je pokrenuo Virovitičke umjetničke večeri subotom navečer u Cugu koje su vrlo brzo postale popularne i dosegle gotovo kultni status. O tome je pričao u intervjuu:
U knjižnici se mogu održavati brojni kulturni sadržaji, ali tu nesputanost i lakoću izričaja može se jedino doživjeti i punom snagom osjetiti tek u krčmama.
Pred očima mi slika koja izranja iz dima cigareta. Čašica pića u rukama Robija. Književno-kavanska spika. Onaj pronicljivi pogled. Upadice.
Onda se u sve uvuče vječnost.




Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.