TEKST –  Zoran Aleksić Aleks

O rokenrolu kao delu globalne kulture druge polovine dvadesetog i početka dvadeset prvog veka pisao je prilično mali broj autora. Uglavnom su to bili rok-novinari i rok-kritičari i još manji broj sociologa i kulturologa. To važi na globalnom nivou, a kada je u pitanju Srbija, njihov broj je još manji. Zato je meni posebno zanimljiv opus Živka Ivkovića iz Šapca koji se, iako amater u tome, bavi analizom i kritikom svega što ima veze sa rokenrolom (ponekad i džezom) kao svetskim fenomenom (rok-koncerti, diskografska izdanja, literatura o rokenrolu i njegovim akterima). U svojim prikazima i recenzijama iznosi svoje stavove o konkretnoj temi iz kojih se lako i brzo može steći predstava o njihovoj suštini. Ne treba mnogo mudrosti da čitalac njegovih redova zaključi da je Živko Ivković jedan od onih iskrenih ličnosti koja čvrsto stoji na barikadi odbrane rokenrola, spreman da za njega tu istraje do poslednje kapi svoje krvi. Malo je ostalo čuvara plamena rokenrola kao što je autor svih ovih prikaza i recenzija.

            On je pomno pratio razvoj rok-muzike i rok kulture još od šezdesetih godina prošlog veka. Nije propustio nijedan koncert, ploču, knjigu ili film u vezi rokenrola koji su mu bili dostupni. Nakon mnogo godina, sve stečeno iskustvo, informacije i znanje o roku sazrelo je da izađe na videlo i prikaže ga široj publici kroz pisanu reč. Ali njegovo delovanje na tom polju nije bilo lako. Predstaviti rad jednog pisca-amatera iz Šapca kao provincijskog grada širokoj javnosti, mnogo je teže nego kada neki autor radi to isto iz glavnog grada koji je centar kulturnih događanja i gde su važni mediji na dohvat ruke. Ipak je svojim upornim radom izborio svoje mesto za govornicom da ga čuje svet.

            Ono što rad Živka Ivkovića čini posebnim jeste pogled i stav čoveka iz publike, konzumenta rok-kulture kao što je svako od nas, zasnovan na ličnom osećaju i instiktu, pa samim tim to bi mogao biti i naš stav i pogled, neopterećen teorijama i akademizmom.

            Iako je uporan i dosledan u tome da ukaže i mlađim generacijama na lepotu i prave vrednosti koje nosi rokenrol, ipak na više mesta iz njegovih redova izbija rezigniranost zbog saznanja da ova muzika, način razmišljanja, izražavanja i osvajanja ličnih sloboda nadolazeći naraštaj uopšte ne dotiče.

            U vašim rukama nalazi se zbirka izabranih prikaza i recenzija koje je autor kontinuirano objavljivao na veb-sajtu Prozaonline u periodu od 2014–2019. godine.

            Da bi čitalac brzo stekao početnu predstavu o čemu se radi između korica ove knjige, ukazaću, u kratkim crtama, na suštinu nekoliko prikaza i recenzija.

            Tako ispod naslova The Rubber Soul Project Živko odaje priznanje autorima za odlično urađeni posao koji je zahtevao mnogo truda i vremena, a istovremeno izražava razočaranje i kritiku što ovo multimedijalno izdanje nije opremljeno luksuznije, s obzirom da ga čine dva CD-albuma sa 32 stvari i film sa snimanja tih audio-zapisa, uz novelu Rubber Soul. Autori su inspiraciju našli u muzici grupe The Beatles i napravili, kako Živko kaže – „spiritualnu zavrzlamu koju treba pročitati, odslušati i odgledati“.

            Kroz prikaz Muzika – velika ilustravana enciklopedija u kratkim crtama nas uvodi u sadržaj svakog njenog dela uz lični komentar onog što je u njima predstavljeno, sa naglaskom na njemu najvažnije, sugerišući čitaocu da i sâm na to obrati posebnu pažnju.

            Pod naslovom Teško izvojevan put izvršena je analiza autobiografske knjige Nila Janga Teško izvojevan mir. Iako je životna priča ovog muzičara, koju je napisao potpuno sâm u celosti, ispresecana i ispreturano složena, čak u hronološkom haosu, za Živka je to prihvatljivo i ocenjuje da je to simbol iskrenosti. Da bi ukazao na razliku između sistema vrednosti kod generacija, on ovde ističe kontrast između Jangovog oduševljenja prodavnicom ploča koja je bila prepuna hipija i lepih devojaka, svi zainteresovani za muziku, i današnjih devojaka i mladića koji pune kladionice i mobtel-šopove. Takođe žali što se muzika više ne sluša na kvalitetnim zapisima i uređajima i što su mlade generacije uskraćene za doživljaj kvalitetnog zvuka.

            U Uskršnjem rok maratonu dobro je okrpio lošu organizaciju festivala jer su na njoj radili ljudi neuki i nekompententni, a jedina kvalifikacija bila im je pripadnost političkoj stranci na vlasti. Međutim, ne mogu se složiti sa autorovim stavom koji je izneo u poslednjoj rečenici prikaza da je pank antimuzički pravac i negacija svega naprednog i progresivnog. Pank je samo supkultura mladih različita od elemenata popularne kulture i ostalih supkultura, koji poseduje sopstvenu prepoznatljivu muziku i ideologiju, stil oblačenja i vizuelni identitet uopšte.

            Svoje oduševljenje dobrom organizacijom festivala i priznanje trojici glavnih organizatora – Šmitu, Šomiboju i Džošu (trebalo je pored nadimaka da napiše i njihova prava imena), američkoj ambasadi u Beogradu i gradu Užicu, kao i samim gostima na bini, opisao je pod naslovom In Wires Bluesrock Festival Užice.

            Prikazom autobigrafije Vojislava Simića Bubiše Sentimentalno putovanje Živko nam skreće pažnju na dobru kombinaciju Simićevog memoarskog dela i onog dela u kome prikazuje domaću džez-scenu sa najznačajnijim imenima koja su na njoj ostavila najdublji trag vezan za istoriju jugoslovenskog i srpskog džeza.

            Nišville International Jazz Festival – divljenje i priznanje organizatorima. Ovde je odao priznanje Nišvilu kao jednom od najboljih i najvećih džez-festivala u svetu.

            Veliko poštovanje za Bilija Ajdola, za njegovu upornost u traženju sebe i nalaženju u rokentol svetu, a onda i za njegovu snagu da se iščupa iz kandži poroka i vrati normalnom životu, izrazio je kroz analizu biografske knjige Igrati sa sobom – Bili Ajdol.

            U prikazu pod naslovom Van Gogh: tragovi prošlosti – stereografija, izrazio je divljenje Đuletu za njegovu istrajnost u rokenrolu u nemogućim uslovima za to u Srbiji.

            Monografija o razvoju rokenrola u jednom malom gradu dobro je došla Živku da napiše prikaz pod naslovom Rokenrol u opštini Srbobran (1962–1976) kako bi potvrdio sopstveno mišljenje da je rokenrol od samih početaka u Jugoslaviji bio zastupljen u malim urbanim sredinama isto kao u većim centrima.

            U prikazu knjige Domaća rok štampa, autoru Dušku S. Stefanoviću odaje priznanje na sveobuhvatnosti svih časopisa i magazina iz oblasti džeza i roka koji su objavljeni na teritoriji Jugoslavije, ali mu zamera što, pored pomenutih, nije istakao imena još nekih urednika. Žali što već odavno nema štampe takve vrste.

            Pod naslovom 18 godina grupe Hajlenders Živko ne skriva velike simpatije za užičku hard-bluz-rok grupu The Highlanders, kao i žal za prohujalim vremenom psihodelije i hipi-pokreta. Smatra da ipak i dalje žive, ponajviše zahvaljujući kontinuiranim nastupima ove grupe koja je pravi biser, kako kaže „u vremenu apsolutnog muzičkog beznađa“.

            Akcija, pobuna je knjiga Vladimira Nedeljkovića Zontaga u čijem prikazu Živko ukazuje na autorovo dobro poznavanje prilika na polju rokenrola u bivšoj Jugoslaviji, posebno u Vojvodini i pita se zašto njegovo ime nije ušlo u popis zaslužnih autora u Enciklopediji rok muzike u Vojvodini (1963–2013), jer smatra da je taj autor zaslužio mesto u njoj.

            I pod naslovom Vladimirci – rokenrol priča iskazuje posebno poštovanje za male urbane sredine u kojima je rokenrol živeo punim plućima.

            Kroz prikaz knjige Prvih pedeset godina na Vračaru iskoristio je priliku da izrazi veliko poštovanje za delo Aleksandra Žikića koga smatra najpotpunijim i najdoslednijim autorom iz oblasti rok-literature, a koji u ovom svom delu iznosi svedočanstva skoro svih aktera koji su stvarali rokenrol istoriju Vračara.

            U prikazu pod naslovom Rokenrol u kandžama interneta smatra da je ovo prvo ozbiljno štivo koje se bavi ovom problematikom kod nas, uz pružene odgovore na dvanaest ključnih pitanja, ceneći da autorima ove knjige Branimiru Lokneru i Predragu Jovanoviću treba verovati, pre svega zbog njihove visoke kompetencije.

            Neću da nabrajam dalje naslove, ostavljam nešto i čitaocu da sam izvuče suštinu iz prikaza i recenzija u kojima je ovaj zaljubljenik u rokenrol dao veoma ozbiljne ocene i procene dela i događaja koji su bili predmet njegovih analiza. Ukoliko ih niste pročitali na veb-sajtu Prozaonline, pa i ako jeste, ovo je prilika da ih imate sve na jednom mestu u ovoj knjizi.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *