22/23/24 OKTOBAR 2020.                                                 

UŽICE                                                                  

GRADSKI  KULTURNI  CENTAR
TEKST – PROZAONLINE

Uz strogo pridržavanje već propisanih i naloženih mera zaštite od strane nadležnih, kako republičkih tako i lokalnih organa vlasti, održan je 19. In Wires Bluesrock Festival u Užicu. Naravno, masovna posećenost u sve tri festivalske večeri je iz navedenih razloga  izostala, no, organizacioni odbor može zadovoljno trljati ruke, jer, ono najvažnije, kontinuitet In Wiresa i u epidemiološkim uslovima nije prekinut. Tako smo prve večeri  (22.10.2020.) prisustvovali otvaranju izložbe slika užičkog kreativca na ovom polju, Igora Jašića, zatim promociji knjige Infinitum Rocknroll Stories autora Zivka Ivkovića, da bi uvodno fest veče bilo zatvoreno projekcijom filma Isle of Wight 1970. te se tako  Užičani pridružuju grupaciji onih koji su obeležili pedesetogodišnjicu od održavanja ovog rokenrol festa, verovatno najposećenijeg u istoriji popularne muzike (postoje grube procene organizatora ali i one policijske po kojima je na tom, trećem Isle of Wight Festivalu prisustvovalo izmedju 600.000 i 700.000 hipija). U petak, druge festivalske večeri, uvod je pripao Užičkoj grupi MOONDANCE koji je nastupio u sastavu Nebojša Milutinović gitarist, Miloš Skoković na bas gitari, Ljubodrag Vukadinović za klavirom i Aleksandar Vasiljević za bubnjevima, a čuli smo skinute Stratus (Bily Cobham), Tobacco Road, Simple Man i stvar The End. Zatim su nastupili Beogradjani, sastav LOUP GAROU (Vukodlak), predstavivši se isključivo autorskim bluz opusom (Liar, Go To Hell, Loup Garou Bride, Lady itd). Radi se o stvarima sa njihovog prvog autorskog albuma (Witchcraft and Spirits) izuzev numere Lady koja će se naći na drugom. Nastupali su već na Nišvillu i beogradskim klubovima, u sastavu su Vladan Petrović gitarist i vokalni solist, Ivan Jovanović na usnoj harmonici, Milutin Kažić na bas gitari, Stefan Marković za bubnjevima i Vladimir Nedić gitarist. Beogradski BLUES TONE po nazivu već, preferiranog muzičkog pravca, formiran daleke 1995. se predstavio sa nekoliko skinutih (Caledonia/Louis Jordan, I Left My Baby/Jimmy Rushing, Sister/Quincy Jones uz autorske Daddys Blues/Irine Pavlović, Wrong Side/Mike Pavlovića, Somebody Hit Me takodje Mike Pavlovića itd. Danas sastav čine već pomenuti Mika Pavlović na solo gitari, Irina Pavlović za klavirom, Kokan Ganić na bas gitari, Luka Jovičić za bubnjevima, Duško Trnavac saksofonist & vokalni solist uz Nebojšu Lučića na drugoj gitari. Nastupom Blues Tone grupe, okončano je i drugo veče In Wires Festa a treće večeri, uvodna ona, intrigirajuća uoga je dodeljena užičkom THE SPIMS sastavu (naziv grupe je izveden od početnih slova imena članova ove grupe), pa tako imamo Slavka Markovića na gitari, Ivana Tešića na bas gitari, Mladena Stanojevića Mačka za bubnjevima i Predraga Popovića u ulozi vokalnog soliste. Repertoar grupe se zasniva na skinutim stvarima, a čuli smo The Wind Cries Mary, Cab Driver (Lenny Cravitz), Remedy od grupe Black Crowes, Start Me Up od Stonesa itd. Potom smo čuli novosadski duo NENAD PATKOVIĆ & GILETA SLIM, oformljen 2017. a set lista je sadržala skinute Big Mama Boogie/Cactus, Whammer Jammer/The J. Geils Banda, Just Dropped In/Mickey Newburyja, Walkin’ Thru The Park/Muddyja Watersa itd. Sa Šomibojem Milojevićem su odsvirali Low Landers Blues, stvar NS grupe Šinobusi, uz naznaku da se ovde radi o članovima pomenute grupe te ih i treba posmatrati kao neko  istureno, ali veoma uspešno odeljenje tog. Novosadjani se svakog vikenda presele na Zlatibor, i to nije nepoznanica, ali se ekipa MAJE BRUKNER iz tog grada ipak zadržala u Užicu, iskoristivši priliku za nastup na ovogodišnjem 19. In Wires Bluesrock Festivalu, a po prvi put u sastavu Veljko Petković na bas gitari, Srdjan Janković solo gitarist, Siniša Kolarić za bubnjevima i Srdjan Stefanov drugi gitarist uz već pomenutu Maju Brukner sa zaduženjem glavnog vokala. Na repertoaru ovog bluzrok sastava, su skinute Save Me/Nicole Danielle, Five Log Years/E.C., Can’t Get Enough/The Rides, Tobacco Road/Richie Kotzen itd. Ekipa iz grupacije iskusnih onih, odlična svirka što i ne čudi obzirom da NS grupu Blues Hammer ovde imamo kao preteču ovog  Majinog sastava. Nastupom M.B. & Company je i okončan 19. po redu užički bluzrok festival, i to bi u njakraćem bio raport sa ovogodišnjeg izdanja pomenutog. Kao i uvek, staviti akcenat na organizacioni odbor ovog, Gradski kulturni centar sa Jelenom Vasović i Šomibojem Milojevićem glavnim urednikom programa, pa onda Zoranom Mitrićem Šmitom iz Mojo Cluba i Udruženja Vox Experience uz Aleksandra Jokanovića Džoša uopšte nije preterano nego je i poželjno jer, ruku na srce, da nije njih, festival ovaj stvarno ne bi egzistirao i samo iz tog razloga, toj ekipi koja izgara za In Wires (uz grad i sponzore naravno) jedno veliko i od srca hvala, hvala na toj dvodecenijskoj afirmaciji bluzroka i svim vrednosnim tekovinama tog. 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *