Imam utisak da Marko Kraljević nije bio dobar čovek.
Proučavajući srpske narodne pesme, ako tu uopšte ima nešto da se proučava, zaključujem da se gore navedeni Mare može svrstati u pionire među momcima sa asfalta. Mada, kako u njegovo vreme nije bilo asfalta, nazvaću ga samo momkom sa kaldrme.
A taj Marko nije bio normalan.
Ko normalan ore puteve? I to svoje? Niko.

Imam utisak da je Servantes dobro proučio Marka Kraljevića pre nego što je počeo priču sa Don Kihotom i borbom protiv vetrenjača. Zašto? Pa, ovaj naš idiot se nekoliko vekova ranije borio protiv puteva, na sličan način. Nema saobraćajnice gde kreten nije „bacio“ brazdu.
I posle treba da se pitamo zašto su nam putevi ispunjeni rupama. Da je bilo asfalta i njega bi uzorao.
Opet, ljudi pričaju da je junak. Kako?
Zamislite da sad izađem na kružni tok, uzorem ga i kažem „More ljudi, ne gazite oranja“.
Da li bih ja bio junak? Ne! Ali Mare jeste. Posle neka mi neko kaže da nema nepravde.
Pored toga što je orao puteve, zaključio sam da je bio žešći alkos.
Dokaz za ovu tvrdnju potkrepljujem rečenicom „Vino pije Kraljeviću Marko sa staricom Jevrosimom majkom“.
Analizirajući reči nepoznatog autora zaključujem da dotični junak nije kriv za alkoholizam, jer problem predstavlja njegova keva – majka Jevrosima koja ga je naučila da pije i nije ga vaspitavala kako dolikuje, što opet dalje implicira da je Mare bio totalno nevaspitan.
Zatim, osim što pije sa majkom on „konja poji vinom“. To je presedan u istoriji.
Odakle mu pare za vino? Ko ga je finansirao? Da li je platio porez na ekstraprofit?
Da tako nešto uradim, organizacije za zaštitu životinja bi me izopštile iz društva, dok bi mi matora Brižit Bardo oči iskopala.
Ali, Mareta nisu dirali, čak je dobio pesme koje ga veličaju.
Idemo dalje.
Neki kažu da je Marko Kraljević srpski Robin Hud.
Istina je da ima sličnosti.
Robi je uzimao od bogatih i davao siromašnim, a Mare se odlučio za porodični biznis – „Pa uzima tri tovara blaga, odnese ih svojoj staroj majci“.
Kad čovek bolje prouči rečenicu može zaključiti da je on bio prvi srpski tajkun. Toliko zlata je stekao nezakonito i nije delio sa narodom. Sve više mislim da je tim novcem potkupio tadašnje medije, odnosno autore narodnih pesama i tako stvorio mit koji ću do kraja teksta razobličiti.
Mada, da ne budem samo kritičar, razmišljao sam i o drugim aspektima koji bi se mogli upotrebiti kako bi podrobnije opisali fenomen pod nazivom Marko Kraljević.
Dugo sam se pitao kako se neko nije setio da snimi film o našem velikanu.
Činilo mi da njegova biografija predstavlja neiscrpan izvor za sve filmske žanrove.
Ipak, mislim da nije izvodljivo.
Kako će Džejms Kameron da napravi scenu u kojoj pijani Šarac skače sa brda na brdo? Kako da pronađe glumca koji može da podigne ralo i volove?
Nema šanse. Neće ni pokušati. Nije lud da mu se ceo Holivud smeje.
Sa druge strane, ako uzmemo u obzir filmsku industriju namenjenu auditorijumu starijem od 18 godina, možemo zaključiti da postoje aspekti za stvaranje jednog dobrog filma za odrasle. Jer, ako saslušamo guslare, slušaćemo pohvale na račun Maretove muškosti. Međutim, opet se nameće pitanje glumca? Ko? Ron Džeremi sa onim brkovima zaista liči na Marka, ali ne poseduje ostale kvalitete. Ni „Vivid“ produkcija ne raspolaže sa kadrovima poput čoveka za kojeg govore „Da nije Srbin bio bi crnac“.
Najviše sam se razočarao kada sam pronašao dokaze da je tukao žene.
„Belu vilu međ’ pleći udari, obori je na zemljicu čarnu, pak je stade biti buzdovanom“.
Ali, da ne preterujem. Ovu rečenicu moram podrobnije analizirati, može se desiti da je buzdovan samo metafora.
U tom slučaju, naš Mare ima i pozitivnih osobina.

(takođe i na web-sajtu autora:
www.slavisapavlovic.com)

2 thoughts on “Slaviša Pavlović: Iz mog ugla – Istina o Marku K.”
  1. E pa, svaka čast na ovako satiričnom načinu prezentovanja narodnog „junaka“. Jedan sasvim prihvatljiv pogled iz drugog ugla, koji skreće pažnju na zanemarene stihove narodnih pesama, koje dobija sasvim novo tumačenje.

  2. Ja mislim da bi adekvatniji pseudonim za doticnog Marka bio- Mare prasinar, jer, nikako nije mogao sa oruđem onakvog stepena tehnologije da ore kaldrmu, vec samo zemljane drumove, koji su tada figurirali, uglavnom, u Srbiji, inace bi mu bio za pomenuti posao potreban buldozer, cesto pominjani i aktuelni rekvizit u nasem okruzenju.Da je imao buldozer, iliti, bager, popularnu spravu od koje poprilicno zazire svekolika vlast, ne bi mi cekali 500 godina na oslobodjenje od Dahija…Alkos, kontroverzni biznismen, zenomrzac..to je evidentno, a, to sto skace sa brda na brdo, e, to je vrlo popularan sport danas, samo sto skacu sa zgade na zgradu. Sve u svemu Vas pogled je prilicno ispravan i poucan i vrlo primamljiv za sveopštu diskusiju. Zato mi se, eto i sviđa.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *