Mislava Zuppa Rašić: SAKUPLJAČICA BOCA

Život je nije mazio. Već je ranim tridesetima osjetila kako je to na najsuroviji način raditi na preživljavanju. To je bila njezina glavna misija: preživjeti. Osjećala se svakako, nekada jadno, nekada moćno, nekada sretno, nekada tužno. No jednu je stvar znala u svakom trenutku, bez da je trebala dva puta razmisliti. Znala je da je vlasnik svojih misli, sve dok ih ne izrekne. Budila se zorom, s vlagom, kišom, suncem i zimskim mrakom, budila se svakog jutra u isto vrijeme ustajući sa spužve ispružene na podu malenog sobička. Proprala bi se na umivaoniku prikladnijem za dječji vrtić nego odraslu osobu, temeljito ispod ruku, zatim lice i vrat. Čak i najumornija nikada nije zaboravljala oplahnuti tijelo tekućom vodom, vodom za koju je zamišljala kako ispire sve njezine probleme. Odijevala bi se pomalo užurbano, navlačeći čarape unutar koraka. Na izlasku iz stana pokupila bi smotuljak crnih vreća za teži otpad. One su bile kao luksuzni detalj. Odlazila je na posao. Svako jutro. I petkom i svetkom. Praćena i kišom i snijegom i suncem i maglom. Odlazila je na posao, ponosno, jer radila je uistinu bitnu stvar, stvar od krucijalne važnosti, radila je na tome da preživi.
Obilazila je kvartove, prigradska naselja, mračne i puste ulice, luksuzne četvrti, trgove i parkinge, podzemne garaže, trgovačke centre, obilazila je sva mjesta na kojima su se nalazile kante za smeće, kante za otpatke, kontejneri za plastiku, ljudi, ljudi s gaziranim pićima, ljudi na zidićima s limenkama piva, djeca. Tako je preživljavala, iz dana u dan, jučer, danas i sutra, skupljajući boce. Na kraju radnoga dana prljava i znojna odnosila bi te vreće za teški otpad u zamjenu za pokoju trudom zarađenu kunu. Za nju se uvijek moglo reći da njezin novac smrdi znojem, ali i istančanim mirisom karakterističnim za kontejnere. Smrdjela je na hranu, pokvarena jaja, plastiku i gumu, smrdjela je nesnosno, smrdjela je kao stvarnost.
Svaki dan je značio novu avanturu jer današnje stanje u svijetu učinilo je to da se sve više ljudi bavi njezinim novim zanimanjem. To je rezultiralo time da se sve češće morala verbalno i fizički boriti za određena kontejnere. Ljudi su si uzeli za pravo da prisvoje odlagališta u kvartovima, čime su isti postali nalik mafijaških posjeda, branjeni pod cijenu života. Pravilo tko prvi njegovo prestalo je vrijediti, sada je donedavno javna površina postala privatizirana, naravno u potpunosti nelegalno i nelegitimno. Znala je da to nema smisla, ali isto tako je znala da je svima koji iole nešto razumiju to pljuska u lice koja bi ih trebala osvijestiti. Nije bilo dobro, stanje, nikako nije bilo dobro, dapače bilo je daleko od dobroga.
Jednoga dana na povratku s posla prolazila je zadnju postaju, zabačenu ulicu u centru svoga rodnoga grada. Odloživši crne vreće na pod pokraj kontejnera nagnula se kako bi zavirila u posljednji kontejner koji je odlučila pretražiti tu noć. Osjetila je dodir ruke na ramenu. Skamenila se. Noć je. Sama je. U vrećama posjeduje, za svoj pojam, bogatstvo. Nije se usudila okrenuti. Tupi udarac oborio ju je s nogu. Srećom bila je u nesvijesti. Stranac u mraku sporedne ulice poslužio se ponuđenim. Strgnuo joj je traperice do gležnjeva. Nagnuo se nad umrtvljeno tijelo pomirisavši joj međunožje. Navalio je na nju kao pas lutalica na pronađeni plijen. Upirući grubo svojim spolovilom u njezino tijelo. Ništa nije osjećala, srećom. Svršio je tresući se. Spremio ga je u hlače. Poljubio je u poluotvorene usne. Okrenuo se, uzeo sve crne vreće naslonjene na kontejner i otišao kao da mu sve što je otuđio i pripada. Ostala je tako ležati na tlu. Još jednom osjetivši surovost stvarnosti, ali da toga još nije niti bila svjesna.

BIOGRAFIJA:
Mislava Zuppa Rašić, rođena u Splitu 1988. godine. Od 2011. godine magistrica kulturologije Filozofskog fakulteta u Rijeci s velikom pohvalom te majka dvogodišnje djevojčice. Suradnica i volonterka portala za kulturu i umjetnost Konkursi Regiona gdje se nalazi i u cijelosti objavljen diplomski rad na temu Seks, grad i kulturalna teorija. Dio organizacijskog i press tima Festivala filma i novih medija ( Split Film Festival) 2013.,2011. i 2010. godine. Od listopada 2013. godine pripravnica u Multimedijalnom kulturnom centru Split. Dobitnica prve nagrade međunarodnog festivala poezije i kratke priče „Magda Simin“ 2012. godine u kategoriji kratke priče do 30 godina. Objavljena u 10. i 11. fanzinu West Hercegowina Fest-a te u on line zbirci literarne radionice Laboratorij fantastike. Objavljena u Zborniku pjesama o „Vinu“ povodom manifestacije „Dani pesme i vina“ 14. i 15. 12. 2013. u Topoli i Aranđelovcu. Objavljuje kratke priče i na facebook stranici Književnost uživo.
Područje interesa: rodni studiji, popularna kultura, medijska umjetnost, kulturalna geografija i antropologija prostora, filmska teorija i sustav propagande u medijima.