Evo nekih sterotipnih definicija braka: brak je drevna institucija koja je oduvijek bila definisana kao zajednica jednog muškarca i jedne žene. To piše i u udžbenicma kod nas. Cjeloživotne heteroseksualne ljubavi su prirodne; gej veze nijesu. Tako misli većina na Balkanu.
Suština braka je put za formiranje porodice i podizanje djece, takvo je mainstream mišljenje.
U poslednjih mjesec dana mediji su nas bombardovali informacijama da su u naše krajeve stigli i prvi gej brakovi, između ostalog, dvije djevojke, jedna Hrvatica, a druga Srpkinja stupile su u registrovani partnerski odnos. Ono što nije uspjelo nikome od političara u poslijeratnom pomirenju naroda, odradila je ljubav. Dakle, stupile su u mješoviti brak, naravno međunacionalni, od koga su šovinisti u poslednje dvije decenije bježali ko đavo od krsta.
Pitanje je da li je brak samo reprodukcija vrste? U glavi prosječnog Balkanca brak je tradicionalni skup rituala, sankcija i tabua. Poenta ideje nije da drugi odnosi, koji nijesu dvopolni nemaju vrijednost, ili da samo dvopolne zajednice mogu podizati djecu uspješno.
Znači li to da cjeloživotno heteroseksualna monogamija u svom najboljem izdanju može ponuditi nešto prepoznatljivo i izuzetno – mikrokosmos civilizacije, i organsku vezu između ljudskih generacija – sve ostalo, svaka druga forma zajdeničkog života da li je zaista manje vrijedna?
To je osnov zapadnog razumijevanja braka, izveden iz jevrejskog i hrišćanskog uvjerenja o naredbi stvaranja, nadograđen idejom o romantičnoj ljubavi, pravu djece, kao i ravnopravnosti polova.
Islam, koji je u nas druga po redu religija, slično gleda na stvar braka.
U današnje vrijeme napretka tehnologija, ljudske svijeti o pravima svih, pa i na brak i djecu, gej brak će postati ne samo realnost već i moralno prihvatljiv, samo će za to trebati vremena, jer šta ima nemoralno u tome da dvoje ljudi, bez obzira na pol, žele da ozakone svoju vezu? Ne postoji nijedan argument, gledano s pozicije prava na jednakost, koji bi mu se protivio.
Kao doživotno opredjeljenje gej par je impresivniji od monogamije straigh para koji ima podršku i države i crkve. Gej brak je preselio iz eccentric pojma do ideje koju, otprilike, pola zemlje podržava, a pola Zemlje progoni. To što mi kaskamo, nije bitno. Već ćemo se prilagoditi, i to brzo. Takav smo mi narod: prvo mnogo buke protiv, a onda smo prvi „za”.




Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *