Uvježban sam i naučen na stranicu. Ne na broj karaktera, ne na pasuse, glave, rečenice, samo na jednu jedinu stranicu bilo kog formata. Uvježban i naučen kao što se životinja uči. ,,Pređi je ako smiješ, ajde!“ Bilo je mukotrpno, ali kratko. Neki bi to nazvali dresurom. Uvježban sam na jednu stranicu, da me ne razumiju, da me odbiju, da mi se nasmiju, da me skrajnu, ne pročitaju, klimnu glavom. Da mi kažu između redova ,,da je moglo biti i duže”, ali sve što su mi ikada rekli nikada nije prešlo jednu jedinu stranicu. Šta ja mogu!
Uvježban sam i da me objave. Kratko, na marginama, na jednom stupcu, bez slike, u dnu. Sa mnom se ne otvara stranica, naročito ne novinska. Sa mnom se ispunjaju bjeline, daleko u hladnom sudaru među dva masna naslova za koja se svi zalijepe. Mene u mojoj stranici niko ne dira, pa ni kada ona služi kao podmetač.
Uvježban sam da pišem ono što bih čitao. Tako i znam da sam čitan. Sam sebe čitam i nije uzalud, efekat je odličan! Uvijek se razočaram u pisca, ali ga ne odbacujem! Kažem mu ja da batali, ali on uzme i piše o tome… Piše o tome kako voli da piše za sebe, jer ima za koga. Kažem mu da je sebična i glupa svinja, a on mi kaže kako jedva čeka da mu nova priča bude objavljena pa da vidi u šta će se kod sebe ovoga puta razočarati. Svaki put se iznenadim čime uspijevam ispuniti stranicu, a da ona, opet, meni bude nekako prazna i falična. Kada bolje promislim, ja sam konstantno razočaran u nju.
Piše idiot za sopstvena razočarenja! A šta bi tek sa mnom bilo da sam je toliko puta ostavio praznu? Sebe ili nju?
Naučen sam na stranicu, da uštedim papir, spajalice i toner. Da ne dužim priču, kad mi se svakako neće dopasti, kad je nikada neću završiti jer volim da pišem. Volim da pišem, da ne pređem u tuđe, na poleđinu ili drugi papir. Samo to se i zove pisanje, na svom, na jednoj stranici. Sve druge su završile u vatri. Moja je samo jedna! Izgleda da samo za nju ja još imam vremena. I poslije mene- ona. Uokvirena, jedna jedina, zauvijek otvorena stranica. Ona koja me razapinje i vješto krije… Krije mjesta u kojima se ekseri pobijaju.
Ne dirajte moju jedinu stranicu!
Ovu!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *