Nikola Šimić Tonin
Svijetla staza jednoga života. Staza ljudskosti. Životna i spisateljska staza liječnice i književnice Jasmine Hanjalić, kruni se Pričama u bijelom. Crnine i bjeline. Priče u bijelom. Biblioteka Dobra riječ. Dobra knjiga, Sarajevo 2014., donosi priče podvučene bijelim. Uvezuje ih, koriči, bijela nit. Veze slova priče na tamnoj podlozi života. Izvezene priče ogrče bijelim tutama, mantilima, radnim uniformama… profesijom. Vire iz nje, žive njome. Žive tom bjelinom. Priče u bijelom: Moja komšinica živi AIDS, Muradif ide na operaciju, Bez kapi mlijeka, Snažni dlanovi, S diplomomdo kraja, Čekajući zemljotres, bistrik basamaci, Od slušati do čuti, Bura tišine, Poruka, U strumičkom selu, Lažni profil za stvarnu ljubav, Dug, Nedjeljom nije dolazila, Suočavanje.
Dostojanstvenoga traga na polju književnosti, ovom knjigom podignuta još visočije, svojom živom umjetničkom riječi. Rijetko viđenom ljubavlju u svijetu književnosti, književnica Jasmina Hanjalić bezrezevno voli svoje likove. Likovi su to koji su bilježili u doticajima staze njenoga života. Svjetla su to u obalama života, Jasminini likovi. Svjetla tuga života. Životboli. Ogledala društva. Svaki od tih likova: Šer, Muradif, Zuko, Meho, Hajro… u noći tmine svog života, podiže jedra, čeka sunce na raskrižju života… harni suradnici sudbine. U nasrtajima bahate nasrtljivosti na krilima mržnje, zapeli za inat „nekome“ tankog intelekta i još tanje ljudskosti, ne uzmiću. Razoružavaju nasrtnike onom ljudskosti, širinom i toplinom bosanske duše. Ne daju se. Prkosni i postojani. Ozemljuju se i šire, ovom zemljom Bosnom i Hercegovinom i šire. Svoji na svom.
Jasmina Hanjalić, neda da umre ni jedna jedina riječ iz njihovoga osebujnoga govora. Ovim pričama Jasmina je i čuvarica te i takve riječi, običaja, kraja kojeg možda više i nema, ali ga ona ljubomorno čuva u sebi onakvim.
Ova će knjiga obodriti mnoge. Na dobro nam došla, Dobra knjiga: Priče u bijelom, Jasmine Hanjalić.
Hvala momci 😀