AUTOR PRIKZA: dr Mirko Jakovljević

Postoje knjige kojima se čitaoci rado vraćaju. Takođe ima knjiga koje književna kritika na neki način „arhivira“ a koje zaslužuju da im se ponovo posveti dužna pažnja. Da se autorski rad pesnika sagleda iz ugla nekih drugih kulturološko-političko-socioloških društvenih prilika. Jednostavno, postoji potreba da se književnom delu udahne nova kritička dimenzija i time knjizi omogući „nastavak života“.

Knjiga Hororskop њежnosti, Dobrivoja Stanojevića jedna je od onih koje je književna kritika postavila na značajno mesto u okvirima savremenog srpskog pesništva. Takva ocena data je još 2003, kada je zbirka štampana u izdanju pančevačkog izdavača „Mali Nemo“ na preporuku Milana Orlića. Stihovi u knjizi Hororskop њежnosti, sabrani su u sedam delova. Ludaci padaju s neba, Zar nežno nije ništa?, Gubitak tečnosti, Hororskop, I Anakreont bi od toga umro, Vojničke pesme i Zar nežno, opet, nije ništa.

Čitajući knjigu (ponovo), danas 2017, sa značajne vremenske distance od kada je pisana, ne možemo a da se ne otmemo utisku da se zaista, i s pravom, može prihvatiti mišljenje Orlića koji je u propratnom tekstu Stanojevićeve zbirke konstatovao da su svi stihovi već ispisani, sve pesme već ispevane i da u poetskom tekstu, skoro da je mesta ostalo jedino još za igrivu ironiju. Čini se, i ubeđen sam u to, da je pesnik na neki način predvideo (te 2003. god.) jedan od pravaca u kome će se kretati dalji razvoj savremenog srpskog pesništva.

Poezija Dobrivoja Stanojevića iz samog naslova knjige Hororskop њежnosti, upućuje pažnju čitalaca ka pesnikovom opusu. Odmah, na naslovnoj strani knjige, se uočava da je reč Hororskop ispisana latinicom a њежnost tako da je њеж ćirilicom, nost latinicom, i na ijekavici.

Zna se da horoskop predstavlja sistem drevnih znanja koja na osnovu položaja zvezda u trenutku i mesta rođenja određuju sudbinu neke osobe. Zna se i da sila gravitcije utiče na proces prelaznih stanja svesti: java – san, san – java, život – smrt. Pesnik kaže: „Ali ljubitelji reči znaju: San je laža, pesma je istina. Ako su nam bele noći, kakvi su mi crni dani?I Ništa na čelu i na čelu Ništa“. Zna se i da horoskop može da usmeri ljude kada donose važne odluke. A da li se iz stihova davno ponuđenim javnosti zna odgovor na pitanje šta čini Stanojevićev hororskop? Zašto je knjiga naslovljena sa Hororskop њежnosti? Da li zato što sedi na istoj barskoj stolici, pije najjeftinije pivo, neravnomerno raspoređenu limenku piva na ceo dan, pa na nedelju, mesec, godinu, večnost. Ili, poznaju Te kao upornog, umornog..? Ili što spušta četiri grumena šećera u svetu kafu, voda peni, toliko pesnika na odsustvu a tako mnogo nepotrebne poezije, svi su vas zaboravili kao stari film, kao jučerašnje novine, kao vinsko sirće. Možda zato prisustvo soli u limfi čini ga bogatašem u ratnim vremenima, ružnog anđela gurnulo u spokojstvo. Moguće da glasovi mesnih mrzitelja, sanjivi političari nesložno nariču: niko nije poželjan, nije poželjan. Zašto je onda hororskop, hororskop? Verovatno, pesnikov bi odgovor bio, zato! I Anakreont bi od toga umro, i zaboravio bi da li Mila ili Ana služi.

Pesnikovu upotrebu reči nježnost analiziram i tumačim na osnovu pesnikovog kazivanja. Naime, kako je Stanojević pojasnio, da je upotrebio reč nežnost zvučalo bi mu snažnije, oštrije, grublje. Sa glasom n reč nežnost ne bi bila, u paru, sa rečju hororskop i nježna. Suptilnija, osećajnija, jednostavno rečeno ne bi bila nježnija. U snovima svitaca, pred nemoćnim vidom baulja prema nama glas gušeći sve oko sebe. Zašto, međutim, i u naslovima poglavlja unutar knjige nježnost nije nježnost nego nežnost?

Stanojević nas, upravo, rečju islikanim slikama, vodi svesno ka čitaočevom nesvesnom traganju za poemom i za Nemom jer kome se još spava, kome se sanja, kome se trune po šančevima melanholije…Pita li Eni Peni Pen za mene…Za pesnika reči su oklop kornjače, nema pada s neba pa u rebra, sa kišom ludaka diže se svemirska noć, spušta se podnevna magla…Selma je već ispala kroz prozor…I ne priđoh tad prozoru da pogledam svetlost naglu, mesto toga skočio sam u duboku neku maglu, ćutao sam, nije govorila, ćutala je, nisam govorio, ludaci su padali od ravnoteže, sa neba sa nama… Crnjanski i Šantić sricali pravila igre, igrali trulih kobila i vrana. Igrači kratkovidi stavljju zastave, ne slušaju Šopena, Nocturna in E major, Carmina Burana, burin ruž…Sokrat i Spinoza ostali bez narkoze…

Pesniku i antilope liče na Rilkeove stihove. Gladne metafora, breskvi, sinestezija, a satovi su kasnili i žurili, jesen nije dolazila, bubnjevi su zabubnjali zoru, šta sad gitara tu traži, zvona su nema i zvona više nema, zvona će nas nadživeti.

Reči se i dalje vrte nepažljivo kao kosa u vinu, samo gusta, gusta… Zar nežno nije ništa, pita se pesnik i bez daha govori: Sve smrti su kasne, ne zna da li je pola ili pet po podne, ninanananesnalažljive reči završavaju u bunaru korpe za otpatke…Da još jednom progledam, bukarom bih čežnju pio, zar nežno, opet, nije ništa.

Po Stanojeviću stvarnost (i tada s početka dvehiljaditih, a i dan-danas) je upravo onakva kako ju je i ispevao u stihovima. Imaginarna, ironična, nestvarno – stvarna. Nјegovim stihovima gotovo da je dovedena do cinizma. Pesnik život, sa njegovim „činiocima“, posmatra „iskosa“ sa svim proživljenim i doživljenim neophodnim za svako poetsko stvaranje. Za njega je nastajanje pesme uzvišeni čin. U tom autorskom nadahnuću dopušta da bude originalan pesnik i da stihovima raspršuje maštu i radoznalost čitalaca za sva poetska pitanja. Dobrivoje Stanojević, stvaralac sa autorskim pečatom savremenog srpskog pesništva, i njegov opus upravo u tim poetičkim okvirima zaslužuju sveobuhvatniju analizu.

Ranije smo rekli da horoskop može da usmeri ljude da u nekim situacijama donose važne odluke. Zbirka Hororskop њежnosti, zaslužuje da izdavač donese važnu odluku o štampanju drugog, možda, dopunjenog izdanja. Tako bi knjiga Hororskop њежnosti, Dobrivoja Stanojevića bila vredan primerak u svakoj bolje snabdevenoj biblioteci. Na kraju, treba pomenuti zanimljivo idejno rešenje naslovne strane knjige na kojoj je rad Rene Magritte: La philosopfie dans le boudoir.

Napisao sam, 28.11.2017

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *