1. URMUS KLUB      – VRAČAR – BEOGRAD     (datum: 05.01.2019.g.)

2. KLUB ISTRAŽIVAČA   –       VALJEVO    (datum: 29.12.2018)
3. FEST KLUB  – ZEMUN (datum: 10.01.2019.)
Tekst:   Živko Ivković

Neumorni valjevski hard rokeri, članovi grupe INVAZIJA su za samo dve sedmice odsvirali tri koncerta, pa su, tako, priliku da ih čuju, pored sugradjana Valjevaca, iskoristili i Beogradjani u dva navrata, prvi put u Urmus klubu (29.12.2018.) a drugi u Fest klubu zemunskom. Dokazali su da godine kod njih ne igraju ulogu, zato guraju, neumorni su, rade i na petom autorskom ostvarenju  (uz predhodne, Živana/ EP ploča iz 1991., cd album i audio kaseta albuma Invazija iz 1995. Ničija zemlja cd album uz ep iz 2007. i cd album Uvek izmedju iz 2012.) koje privode kraju u valjevskom studiju  ‘Kebac ‘, a za očekivati je da će u tekućoj brojni poklonici ovog sastava i biti nagradjeni tim novim albumom.  Naravno, to što nisu beogradski sastav im umnogome otežava put do šire afirmacije i popularnosti, mada, za tu (popularnost) uopšte i ne haju, ne razmišljaju, hard rock je njihova ljubav ostaju verni tom muzičkom pravcu, pa, ko razume u prednosti je, ko ne, šta da se radi, takvima preostaju serviranonaturanski programi na brojnim , za normalnog čoveka neprihvatljivim televizijama.  Vezano za InVAziju, nisam se začudio tom horskom, pridruženom pevanju  u njihovom  Valjevu, ali jesam u Beogradu, gde su, začudo, prisutni bezmalo svaku stvar ove grupe ispratili pridruženim tim pevanjem sa Mišom, bendliderom, vokalnim solistom i tekstopiscem.  O tome svedoči najbolje čovek koji je potegao iz Novog Sada (Milan Prokić) rekavši kako je dvadeset i četiri godine čekao na nj. nastup, jer, pre toga ih je slušao na Gitarijadi u Zaječaru 1994.godine. Mahajući svojim crvenim kačketom, hladio je usijane žice na Šajinoj gitari, Sinišinom basu, Punio baterije Mišinog bežičnog mikrofona i sušio znojavo čelo Side bubnjara sa kog je kapao znoj, i samo, ne krijući oduševljenje nastupom. On je samo jedan od primera vatrenijih poštovalaca autorskog opusa ove grupe kojih je širom Srbije.  U Urmus klubu smo čuli i dve predgrupe, prva ona, Opposite (Thin Lizzy Tribute) je odsvirala Whiskey In The Jar/Boys Are You Back In Town/Don’t Believe In Ward/Massacre/Dancing In The Moonlight/Rosalie/Are You Ready uz još nekoliko skinutih iz tog, kreativnog Tihn Lizzy opusa a potom se i druga predgrupa oglasila predstavivši se brojnim posetiocima stvarima Doktor za rokenrol/Bombarderi/Seila/Kasno je za sve/Born To Be Wild/Black Night/Wild Flowers/Road House Blues/Keep On Rocking In The Free World i numerom Simple Man. Hedlajner sastav Invazija se predstavio svojom uobičajenom autorskom pričom i, kako sam to već i napisao, naišli su na zapaženu  prihvaćenost (ruku na srce) poprilično se iznenadivši reakcijom.  Ostaje ta konstataciija maksimalne usviranosti članova sastava, mada se ne sećam da su ikada i podbacili, te su ovacije nakon svake odsvirane sasvim očekivane, ta, erupcija oduševljenja, je nekako i zaslužena nagrada za pruženo im te večeri. Gotovo istovetna  slika i u valjevskom Klubu istraživača, maksimalna posećenost, podrazumevajuće ono, pridruženo pevanje sa Mišom, su tako glavne karaktristike sa tog nastupa u nj. gradu. Beležim ovde i predgrupu Vatreni prsten, radi se o triju, a ono što je zbilja zanimljivo je to da članovi sastava pohadjaju osnovnu školu (Mihajlo Milošević bas gitarist i vokalni solist je sedmi razred, Danilo Petrović solo gitarist i vokalni solist je takodje sedmi uz , mladjanog ali izuzetno eksplozivnog bubnjara Petra Ružičića koji pohadja šesti razred (sin mnogo poznatijeg bubnjara ex Neverne bebe Vladimira Ružičića Kepca) a čuli smo Enter Sandman/Killing In The Name/Sweet Child of Mine itd.  to je prvi nastup najmladjih valjevskih rokenrol nada, za koje ćemo , nekako sam ubedjen u to, tek čuti u vremenu ispred. U zemunskom Fest klubu Invazija se predstavila jednim zbilja koncertom za pamćenje (sve pohvale organizatoru za odlično ozvučenje) a na set listi su se našli InVAzija klasici sa svih dosadašnjih vinilnih, kasetnih i cd ostvarenja (Živana/Ne dam/Samo tebe volim/Do pobede/Crni andjeo/Opravdano odsutan/Ne brini/Večeras/Mamurna jesen/Poslednji rez/Manijak/Okreni broj/Čudna stvar/Minhen ’91./Sudbina/Bez tebe itd. Usledio je i poziv za svirku u istom klubu 27. ili 28. marta, a što je, bez sumnje, ovakva jedna grupa i zaslužila obzirom na pruženo te hladne januarske večeri.
     MIŠA, SIDA, ŠAJA I SINIŠA!    




Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *