Pred nama je druga knjiga pjesama Marka Bačanovića, koja nakon zapažene prve zbirke provokativnog naslova Dreka pamtivjeka nastavlja u duhu engleskog soneta. Očigledno da Bačanoviću predstavlja izazov ova zahtjevna forma pjesničkog izražavanja, dosta strogih pravila koja traže veliko majstorstvo u jeziku, ali koja nas svojom specifičnošću uvodi u mistično arhaičnu atmosferu, u kojoj je nastajala srednjovjekovna poezija. Ilustracije radi navešću osnovna pravila, engleski sonet se sastoji od tri katrena povezana unutar sebe rimom (rimuju se prvi i treći, drugi i četvrti stih) i jednog, dvostiha povezanog sljubljenom rimom, u kojem se iznosi poenta ili dolazi do naglog obrta. Dakle tri katrena sa alternirajućom rimom i jedan par rima ( ABAB/CDCD/EFEF/GG). Dodajmo tome da je Bačanović ovu zbirku soneta ispisao u šesnaestercu, što uz sve navedeno zahtjeva slaganje stihova sa velikom vještinom. Pogledajmo kako to izgleda u autorovoj izvedbi: „Tajnom svojom tišinastom u beskrajnost povedena/ da osjenčava danima me, a noćima bjelasa/sva u piru raskošnome prapostanka tužne pjesme,/ sva u miru premudrome ubježišta pjesmi slavnom,/ No evo je nazr`jeh na razmeđi smrti i ideje/ da proživimo v `jeke u uniji nam ovoj tajnoj,/ Jer istine i nisu kristali kojim razumima vladamo,/ već liptaji beskrajnih voda u koje podvojeni padamo.// „(Dvojnik treći str. 27)
Ključ za ulazak u značenja ove knjige visi nam na koricama, u smislu naslova Dvojnik. Lirski subjekt se multiplicira, polazeći od jednine umnožava se u brojne dvojnike, a njih brojem obuhvaćenih ima sedamdeset dva. Među njima su i dvojnici koji nisu označeni brojevima već nekom karakteristikom ili obilježjem kao na primjer: raspetnik, grobišnik, bistrenik, peharnik, odmaznik, kolovratnik, izvirnik, tavornik, mrtvoistinik, bjesnik, ovajnik, besputnik, premislenik, strašenik, slobodnik, oprostnik, svjetloistinik, apologetnik, smislodosežnik, samoodmetnik, zemljorazumnik, omađijanik, zemljohodnik, prebjeg, besmrtnik… Iz ove raznorodne kategorizacije dvojnika, jasno uviđamo šta je mislio Herman Hese kada je rekao: „Suprotnost svake istine je takođe istina.“ Ovi naizgled haotični elementi, koji donekle zbunjuju čitoca vodeći ga kroz mračne lavirinte pjesnikove podsvijesti, prepune ogledala, kriju u sebi težnju za sveobuhvatnošću besmisla svijeta u raznim pojavnim oblicima. Ova odbrana različitih stanovišta ogleda se i u simboličkoj podjeli ove knjige na dvije knjige koje koegzistiraju unutar istih korica, jer imamo prvu knjigu Od tamne tvari do jednoga koja se sastoji od pet ciklusa pjesama (Postanak, Tamna tvar, Duša svijeta, Ravna staza i Povratak u jedno) i drugu knjigu Na sunčevom hranilištu u kojoj su preostala tri ciklusa (Bistra magma duha, Simfonija sfera i Alhemija). Simbolika dvojnika bi se odnosila na nešto što je naizgled istovjetno ali čija suština se nijansira od malih razlika do potpune suprotnosti. Čak i identični blizanci, sačinjeni od istog genetskog materijala, vaspitavani u istim okolnostima, pokazuju određene razlike. Postojanje naših dvojnika je nešto kao nedostižan san, jer ni kloniranjem ne bi postigli istovjetnost originalu. Autor se poigrava sa varijantama, šizofrenim cijepanjima sopstva na djelove koje suprotstavlja jedne drugima: „Bijah zatvoren ˗ a onda me izvukoše iz mene.“ (Hladna rijeko str. 14). On iz sebe izvlači i oživljava različite sekvence svoje ličnosti darujući ih različitim pogledima na stvarnost.
Stilski izraz Bačanovićeve poetike je zgusnut, hermetičan, traži koncentraciju čitaoca i obiluje jezičkim eksperimentima, kao što su: preoblikovane riječi, spojena značenja, kovanice od više riječi, neobičan redosled… Imaginacija je bogata i slike koje stvara su čudesne, pred nama se nižu: podvodni antikni gradovi, zvjezdaste magline i nebesno saće, jantarna rosa i potopljeni hramovi. Ovaj intrigantan i slojevit stil pisanja, omogućava različite pristupe tumačenju horizontalna i vertikalna poniranja u dubine teksta.
Mogli bi smo analizirati pojedinačne teme kao što je tema rata koja se kroz Bačanovićevo životno iskustvo direktno nameće i prisutna je u većem broju pjesama: “Da ležaću mrtav u žiću, a u smrti hodat živ,/ Da grumenjem rata istišten, žeđaću mir, samo mir!//“ (Dvojnik petnaesti str. 39) ; na koju se automatski nadovezuje tema smrti i straha za sopstveni život: “ I koliko zvjerstvu je nalik ovo čovjekoliko/ Stranstvovanja u dalekosti od čovječ`jega gn`jezda./ I zato i dolaziš mi, da pjesma čovjekom me krsti/ I plamen njegov smrtnički tamom oslobađaš od smrti.//“ (Dvojnik besmrtnik str. 106)
Na velika iskušenja, borbu za život i potragu za smislom nadovezuje se vjera i duhovna pitanja, te stoga zbirka obiluje i biblijskim motivima.
Među njima se ističe stvaralaštvo i poniranje u unutrašnja prostranstva jer božja iskra u čovjeku nagoni ga da i sam postaje kreator svoje lične kosmogonije i svjetova koji se izlivaju pred nas u stihovima, u prilog tome govore i sami nazivi ciklusa.
Knjige, pjesnici i autori na koje se Bačanović direktno poziva uvodnim citatima prije svakog ciklusa su raznorodni, kako po ideologijama i oblastima, tako i po vjekovima u kojima su živjeli i stvarali u rasponu od 2.500 godina, to su: Živodrag Živković, Lao Ce, Fernando Pesoa, K.G. Jung, Biblija, Radomir D. Mitrić, Vasko Popa, Plotin, Mikelanđelo Buonaroti. Među njima su dakle savremenici, pjesnici, psiholozi, filozofi i biblijski proroci. Osim očigledno spomenutih, tu su i autori čije prisustvo se snažno osjeća, prije svega izborom forme engleskog soneta, svi znamo da je najpoznatiji pisac takvih soneta u istoriji književnosti bio Vilijam Šekspir, ova činjenica je toliko opštepoznata da tu vrstu soneta nazivaju i Šekspirov sonet. Specifična atmosfera Bačanovićevih stihova zbog mistifikacije i hermetičnosti takođe potsjeća na nobelovca T.S. Eliota, čiji je uticaj neprikosnoven jer govorimo o jednom od najuticajnijih evropskih pjesnika 20. vijeka, koji je uveo intelektualno zahtjevnu poeziju koja ne podilazi čitaocu. Tako da Bačanović pred nas izvodi, s razlogom jednu plejadu izuzetnih ljudi, njima se inspiriše i na njih se poziva odvodeći nas u dubinu svog unutrašnjeg lavirinta: „Da ovo više nije pjesma, sa značenjem nekim/ znanju nam srodnom ˗ / Ovo je lavirint unatrag, kojim želim da meandrujem/ s tobom!//“ (Lavirint unatrag str. 191)
Soneti gustog tkanja raskošnih misli i slika, filigranski upletenih riječi, pred vama je neobična knjiga, za one istinske poetske tragaoce, to nije knjiga za svakoga jer zahtjeva fokusiranu pažnju, široku erudiciju, izučavanje i povlačenje paralela među pjesmama, zahtjeva prostor i vrijeme koje savremeni čitalac rijetko kad ima. Svjesni smo da u našem društvu nema puno posvećivanja poeziji, koja je jedan od slabije čitanih žanrova, no oni rijetki koji se pronađu u ovome, oni će istinski uživati jer Bačanović je rijetko predan i dubok pjesnik, što u moru stihoklepaca lakih rima zaista mnogo znači i mnogo odskače.