Svi parovi ima svoje mjesto i svoju pjesmu. (Molim vas, pričekajte malo sa osudama, dobro mi je znano da to nije sve što zaljubljeni parovi imaju, ali o pozama i mimozama neki drugi put). Oni koji to nemaju ili nisu zaljubljeni ili su operisani od svakog oblika romantike. Ako pitate mog prijatelja Milu i njegovu djevojku Larisu zašto su baš tu pjesmu izabrali kao svoju, oni će vam kazati da su se za vrijeme baš te pjesme po prvi put poljubili. (Ako me sjećanje dobro služi rekoše mi da je to ona od Olivera Dragojevića u kojoj on pjevuši o nekakvim anđelima i o neraskidivoj ljubavi). Lijepo, stvarno lijepo, da se čovjek istopi. A što se tiče mjesta na kojem mladi zaljubljenici ramjenjuju slatke nježnosti, ono je sastavljeno od tri osnovna elementa: pod jedan – skrivenost, pod dva – tendencija da nikad ne bude otkriveno i pod tri – udaljenost od bilo kakvih oblika civilizacijskih tračarija. E sad, s obzirom da živimo u modernim vremenima kada je i prolaženje gologuzih ljudi ulicom sasvim normalna i opuštena stvar, ne smijemo prenebregnuti ni činjenicu da neki parovi uopšte nemaju svoje omiljeno mjesto, nego da sve što rade, vole da rade javno i na očigled svijeta. Ali o svemu tome na nekom drugom mjestu i u nekoj drugoj priči.
