Izložbe

Izložba „A sad adio“ Marije Sekule kroz duh kultnih filmova ex YU

Pozivamo vas na izložbu Marije Sekule pod nazivom „A SAD ADIO“ , 5.februara u Stovarištu Materijala.

Izložba nastala iz jedne jednostavne, ali važne ideje: Da se ne zaboravi kako smo se nekada smejali. Kroz duh kultnih filmova ex Yu kinematografije – Ko to tamo peva, Varljivo leto ’68, Maratonci trče počasni krug, Nacionalna klasa, Vruć vetar, U raljama života – izložba oživljava humor, ironiju i mentalitet jednog vremena koje nas je oblikovalo.

“Izložba je  nastala je iz potrebe da se sačuva jedno posebno kolektivno sećanje – da se ne zaboravi kako smo se nekada smejali. Smeh koji nije bio beg od stvarnosti, već njen najtačniji komentar. Smeh koji je nosio ironiju, prkos, toplinu i inteligenciju jednog vremena. Pripadam generaciji rođenoj 1977. godine, generaciji koja je odrastala uz filmove tadašnje Jugoslavije, u trenutku kada su oni bili mnogo više od zabave. Ti filmovi su bili kulturni kompas: nosioci narativa, tradicije, morala, ideologije, ali pre svega – duha vremena. Kroz humor su govorili ono što se nije smelo izgovoriti direktno, kroz likove su razotkrivali društvo, a kroz replike stvarali zajednički jezik koji i danas svi razumemo.

Filmovi poput „Ko to tamo peva“, „Varljivo leto ’68“, „Maratonci trče počasni krug“, „Nacionalna klasa“, „Vruć vetar“ , „U raljama života“… urezali su se u kolektivnu svest kao arhetipovi naših porodičnih, društvenih i ličnih priča. Njihove scene ne pamtimo samo po kadrovima, već po emociji – po smehu koji je istovremeno bio gorak i oslobađajući. I danas, decenijama kasnije, te replike izgovaramo spontano, kao šifru prepoznavanja, kao dokaz zajedničkog porekla i iskustva.

Izložba „A sad adio“ nije nostalgija u klasičnom smislu. Ona je zapis o vremenu, o mentalitetu i o načinu na koji smo kroz humor učili da preživimo stvarnost. To je omaž jednom kulturnom nasleđu koje nas je oblikovalo, ali i tiho pitanje savremenom trenutku: da li se danas smejemo isto, i da li se uopšte prepoznajemo u sopstvenom smehu?

Ova izložba je poziv na sećanje, ali i na ponovno gledanje – ne filmova, već sebe. Jer dok god se sećamo kako smo se nekada smejali, postoji kontinuitet. A dok postoji kontinuitet, ništa zaista nije nestalo.

A sad – adio.” Marija Sekula

Koncept opisa stvaranja:

Stvaram u jeziku koji pulsira energijom i teži smirenoj, suštinskoj jednostavnosti. U slikanju se oslobađam viškova i tražim ono što je najvažnije — čistu formu, otvorenu boju, jasnu liniju. Plošne površine i kolorit za mene nisu samo estetski izbor, već način da uhvatim istinu koju osećam. Boja govori pre reči, a linija je ritam mog unutrašnjeg hoda.

Svoj rad gradim na potrebi da sve svedem na ono što jeste. Da odvojim bitno od nebitnog. Da emociji dam oblik koji ne objašnjava, nego vibrira. Kroz apstrakciju pokušavam da artikulišem misli i osećanja koja se ne daju lako izraziti jezikom — ono što je previše suptilno, previše snažno ili previše složeno da bi bilo izrečeno direktno.

Živim u vremenu koje se menja brzo i burno, u društvu koje neprestano razdvaja, spaja, preoblikuje. Sve čemu svedočim, sve što me pogađa, tiho ulazi u moje slike. Slikam kao svedok, kao neko ko želi da ostavi trag o onome što se događa oko mene i u meni. Umetnost mi postaje zapis: dokument vremena, dokument mog unutrašnjeg odgovora na to vreme.

Moj cilj je da stvorim radove koji su jednostavni po formi, ali duboki po značenju. Da apstraktno bude jasno, a jasno višeslojno. Da kroz minimum crteža i plošni kolorit sačuvam emociju, misao i iskustvo. Svaka slika koju napravim deo je mog pokušaja da razumem svet i sebe u njemu — da uhvatim trenutak, promenu, puls društva i da ga prevedem u vizuelni jezik koji ostaje.

Ostavljam na platnu trag vremena u kom živim. To je moj način da govorim, da svedočim i da ostavim zapis.

Pozivamo vas da dođete, da se prepoznate, da se nasmejete i da se setimo – kako je to nekada bilo smejati se zajedno.

A sad adio.

Ali ne i zaborav.

🖤🎞

5.februar 2026.god, Početak 18h,  Stovarište Materijala Koste Glavinića 17

Izložba će trajati mesec dana

https://sekulaart.com/sr

Izložba fotografija „Kontradiktorna sistemska anomalija“ u UK Parobrod

U Ustanovi kulture Parobrod u Beogradu, u sredu 21. januara 2026. godine u 19 časova, biće svečano otvorena grupna izložba umetničke fotografije „Kontradiktorna sistemska anomalija“, u kustoskoj koncepciji Jelene Balević i organizaciji udruženja Modernator.

Izložba okuplja širok spektar umetničkih pristupa savremenoj fotografiji i podstiče individualna tumačenja autora – od profesionalnih fotografa do onih koji se aktivno ili intuitivno izražavaju kroz ovaj medij. Predstavljeni radovi kreću se od intimnih i introspektivnih narativa do otvorene društvene kritike, od suptilnih vizuelnih diskontinuiteta do eksplicitnih frikcija koje narušavaju ustaljene obrasce i očekivani poredak.

Naziv izložbe referiše na repliku iz filma Matrix Reloaded, u kojoj Arhitekta opisuje glavnog junaka Nea kao anomaliju — nepredviđeni višak u naizgled savršeno balansiranom sistemu. Ova metafora služi kao polazište za razumevanje fotografije kao sredstva koje beleži, proizvodi ili razotkriva „gličeve“ realnosti: pukotine u društvenim normama, emocionalne disonance, lične istine i kritička preispitivanja onoga što se nameće kao neupitno. Paralele sa savremenim lokalnim i globalnim društvenim obrascima nisu slučajne.

Na izložbi će svoje radove predstaviti šezdeset autora iz različitih gradova Srbije i regiona, među kojima su Priboj, Leskovac, Brus, Pančevo, Zrenjanin, Niš, Kruševac, Pirot, Ledinci, Novi Sad, Vršac, Valjevo, Beograd, Skoplje i Podgorica. Stručni žiri radio je u sastavu: Igor Mandić, Aleksandar Kujučev i Jelena Balević.

Pored autora odabranih putem konkursa, na izložbi učestvuju i istaknuti predstavnici savremene fotografije, među kojima su Brajan Rašić, Branimir Karanović, Igor Čoko, Imre Sabo, El Gvojos, Goran Kukić, Dragan Pavlović, Zdravko Simijonović, Rajko Karišić, i drugi.

Izložba će biti otvorena za publiku do 3. februara 2026. godine.

Podršku izložbi pružili su Ustanova kulture Parobrod, ULUPUDS i Foto savez Srbije.FB event

Završno kustosko vođenje povodom zatvaranja izložbe trećeg Bijenala fantastike u Modernoj galeriji Valjevo

Subota, 31. januar u 12 časova

Treće izdanje Bijenala fantastike naišlo je na veliko interesovanje publike i u Valjevu. Izložba je postavljena u Modernoj galeriji Valjevo i otvorena je za posetioce do 31. januara 2026. godine. Povodom zatvaranja izložbe, u subotu, 31. januara, sa početkom u 12 časova, biće organizovano poslednje kustosko vođenje. Kroz izložbu će posetioce voditi istoričarka umetnosti i kustoskinja Jelena Matić.

foto: Moderna galerija Valjevo

Muzej savremene Vojvodine – Performansi Slavena Tolja i Dragana Vojvodića u okviru izložbe InterMediaArt u Muzeju savremene umetnosti Vojvodine

Dragan Vojvodić – Biografija – performans, Foto Ljiljana Maletin Vojvodić

U okviru izložbe InterMediaArt, u Muzeju savremene umetnosti Vojvodine, u četvrtak 15. januara u 18 časova biće izvedeni performansi autora Slavena Tolja iz Dubrovnika i Dragana Vojvodića iz Novog Sada. Oba autora pristupaju rekontekstualizaciji svog prethodnog životnog i umetničkog iskustva prožetog snažnim uticajima društvenopolitičkog konteksta.

U performansu NOVI SAD – BRANKO MILINOV, Slaven Tolj koristi metodologiju kontinuirane rekontekstualizacije sopstvene umetničke prakse, dokumentacije, ličnih predmeta, umetničkih radova drugih umetnika, amaterskih radova, kolekcije arheoloških iskopina, organskih biljnih i životinjskih ostataka, koje promišlja uvek na drugačiji način u odnosu na kontekst specifičnog mesta izvođenja. ,,Umjetnik asocijativno, naizgled nasumično, trenutke iz vlastita života povezuje sa stvarnim ili zamišljenim događajima iz prošlosti i sadašnjosti – jer vrijeme, nakon suočavanja s teškim zdravstvenim izazovima, za Slavena Tolja postaje sve, osim linearno. Mogli bismo reći da je riječ o više, većih i manjih, istodobnih virova. Vrtnji sjećanja. Crvotočina.”, navodi kustoskinja Helena Puhar.

U performansu Biografija, Dragan Vojvodić simbolično proživljava, istovremeno lično i kolektivno, traumatično iskustvo raspada bivše domovine. Tokom celog procesa raspada zemlje, umetnik je pojedinac u stalnoj potrazi za novim prostorom, koji postaje trajni okvir za njegov život i umetničku praksu. Upotrebljava školsku kartu Jugoslavije i građevinske terakot blokove kao simbolične elemente doma. Lično i kolektivno iskustvo sagledava i u kontekstu savremenog trenutka, u kojem se globalni sukobi reflektuju na lokalni nivo, izazivajući sećanja na proživljeno. “Vojvodić nastavlja da se bavi pitanjima slobode umetničkog istraživanja, fenomenima memorije, ličnog i kolektivnog identiteta, te odnosom umetnosti i postojećih društvenih vrednosti kroz istraživanje konteksta specifičnog mesta i postupak stvaralačkog, umetničkog nomadizma, kao povod, podstrek i način procesualnog rada”, istakla je kustoskinja izložbe InterMediaArt, dr Sanja Kojić Mladenov.

Izložba “InterMediaArt”, na kojoj je predstavljen dosadašnji rad Centra za intermedijsku i digitalnu umetnost MSUV, otvorena je za posetioce u Muzeju savremene umetnosti Vojvodine do 1. marta 2026. godine.

Slaven Tolj (Dubrovnik, 1964) svoj rad artikuliše u više polja umetnosti, uključujući performans, akcije, ambijentalne i site specific instalacije te objekte. Upotrebljava realni prostor, zatečene i pronađene predmete, ugrađujući u svoje radove vreme, često se služeći vlastitim telom. Njegova se umetnost uglavnom bavi društvenim temama, temama identiteta, prošlosti, ljudske ranjivosti, samoće, smrtnosti. Izlagao je na brojnim samostalnim i grupnim izložbama u zemlji i inostranstvu. Osim kao umetnik, javnosti je poznat i kao kustos izložbi, suosnivač Art radionice Lazareti u Dubrovniku i Instituta za suvremenu umjetnost u Zagrebu, hrvatski kustos na Venecijanskom bijenalu likovne umetnosti 2005, nekadašnji direktor MMSU Rijeka i umetnički direktor projekta Rijeka 2020.

Dragan Vojvodić (Novi Sad, 1965) studije započinje na Akademiji likovnih umetnosti u Sarajevu, a diplomira na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. U svom radu koristi različite medije, uključujući performans, umetničku akciju, instalacije, site-specific radove, video i fotografiju. Lično iskustvo egzila i nomadizma transponuje u umetnička dela, istražujući odnose prošlost–sadašnjost, lično–kolektivno i lokalno–globalno, kroz fenomene umetničkog izraza kao što su zvuk, svetlo i pokret. Izlagao je na brojnim samostalnim i grupnim izložbama u zemlji i inostranstvu, izvodio performanse na značajnim međunarodnim festivalima i u institucijama savremene umetnosti i učestvovao u brojnim međunarodnim rezidencijalnim programima, bijenalima i umetničkim projektima.

Performansi se organizuju u okviru saradnje MSUV sa Malim likovnim salonom Kulturnog centra Novog Sada, gde će istog dana u 19 časova biti otvorena izložba Rat i mi. Kustosi izložbe su Slaven Tolj i Helena Puhar, a učestvuju umetnici i umetnice iz Dubrovnika: Ivana Pegan Baće, Ivona Vlašić, Pasko Burđelez, Mario Cvjetković, Vuk Ćosić, Sven Klobučar i Slaven Tolj.

Specijalna izložba savremene srpske umetnosti na 10. Međunarodnom bijenalu likovne umetnosti u Pekingu u organizaciji Udruženja likovnih umetnika Srbije  (ULUS)

 Na 10. Međunarodnom bijenalu likovne umetnosti u Pekingu, koje se održava od 29. decembra 2025. do 28. januara 2026. godine u Pekinškom izložbenom centru (NR Kina), pod centralnom temom „Koegzistencija“, Srbija učestvuje na  sa specijalnom izložbom savremene umetnosti pod nazivom „Otporne ekologije: Koegzistencija kao pregovaranje u savremenoj umetnosti Srbije“ (Resilient Ecologies: Coexistence as Negotiation in Serbian Contemporary Art). 

Specijalna izložba koja se prostore na 1200 kvadrata o zauzima posebno mesto u okviru programa ovogodišnjeg bijenala obuhvata radove 19 umetnika iz Srbije: Zorana Dimovskog, Aleksandra Jestrovića Jamesdina, Nataše Kokić, Ane Marković, Jagode Mićović, Ivane Milev, Marine Milojević Roganović, Mihaela Milunovića, Zorana Naskovskog, Aleksandra Paunkovića, Jelene Paunković, Dimitrija Pecića, Ivana Petrovića, Julijane Protić, Milorada Stajčića, Nađe Stamenović, Jane Stojaković, Zorana Tairovića i Marije Zdravković.

Muzej savremene u Novom Sadu – Izložba “InterMediaArt” u Muzeju savremene umetnosti Vojvodine

Izložba “InterMediaArt”, na kojoj će biti predstavljen dosadašnji rad Centra za intermedijsku i digitalnu umetnost MSUV, biće otvorena za posetioce u Muzeju savremene umetnosti Vojvodine od 30. decembra 2025. do 1. marta 2026. godine. Kustoskinja izložbe je dr Sanja Kojić Mladenov.

Izložba će obuhvatiti radove umetnika, umetnica i umetničkih grupa: Asocijacija APSOLUTNO, Mrđan Bajić, Marko Brecelj, CENTAR ZA NOVE MEDIJE_kuda.org, diSTRUKTURA, Platforma F.A.C.K. (Nhandan Chirco / Branko Popović), Đejmi Hadrović, Jusuf Hadžifejzović, Ivana Ivković, Margareta Jelić, Vladan Joler / Kate Crawford, Stevan Kojić, Oleg Kulik, Pyotr Pavlensky, Vessna Perunovich, Bogdanka Poznanović, Marica Radojčić, Rena Rädle & Vladan Jeremić, Predrag Šiđanin, Lidija Srebotnjak Prišić, Saša Stojanović, Slobodanka Stupar, THINKtent / Natasha Cica, Nataša Teofilović, Andrej Tišma, Zoran Todorović, Dragoljub Raša Todosijević, Selman Trtovac, Dragan Vojvodić, Anica Vučetić itd.

Ovom izložbom nastavlja se novi ciklus prezentacije muzejske kolekcije realizovan povodom obeležavanja 60 godina Muzeja savremene umetnosti Vojvodine.

Kustoskinja Sanja Kojić Mladenov je povodom izložbe istakla: „Razvoj novih medija doveo je do niza promena na savremenoj umetničkoj sceni u vezi sa prezentacijom izložbi i događaja. Promene unutar samog umetničkog jezika pokrenule su istraživanje načina kolekcioniranja, arhiviranja i zaštite (novo)medijskih umetničkih dela. Postavlja se pitanje na koji način su muzeji savremene umetnosti odgovorili na nove izazove kada je u pitanju razvoj kolekcije uz uključivanje medijskih praksi.“

Projekat „InterMediaArt” bavi se istraživanjem, sabiranjem i prezentacijom dosadašnjeg rada Centra za intermedijsku i digitalnu umetnost MSUV, njegove zbirke umetničkih radova i javnih aktivnosti, kao što su izložbe, prezentacije, publikacije, gostovanja i drugo. Cilj je da se ukaže na promene muzejske umetničke prakse, kao i na mogućnost aktivne primene novih rešenja.

Rezultati rada će prikazati primere i opseg prikupljanja savremenih intermedijskih i digitalnih umetničkih dela, uz korišćenje umetničke dokumentacije. U pitanju je projekat koji se može sagledati kao specifična platforma za izražavanje različitih stavova i ukazivanje na izazove sa kojim se susreću umetnici i umetnice koje se bave intermedijskom i digitalnom umetnošću.

Centar za intermedijsku i digitalnu umetnost formiran je 2013. godine sa ciljem mapiranja, sistemskog proučavanja, sakupljanja, zaštite i prezentacije intermedijskih praksi i digitalne kulture, kao što su: kompjuterska, net i web-umetnost, umetnost virtuelne realnosti, video-igre, 3D animacija, bioart, device art (DIY i DIWO praksa), medijske instalacije, zvučna umetnost, akcija, intervencija, umetnost u javnom prostoru i performativni oblici umetnosti (performans, body art, parateatar…).

Pokrovitelj izložbe je Pokrajinski sekretarijat za kulturu, javno informisanje i odnose sa verskim zajednicama. Izložbu je podržao Grad Novi Sad.

Izložba “NEOBIČNA KOLEKCIJA: Izbor dela iz kolekcije Ljudmile Stratimirović” u Salonu Oto Bihalji-Merin

U utorak, 23. decembra u 18 časova, biće otvorena izložba “NEOBIČNA KOLEKCIJA: Izbor dela iz kolekcije Ljudmile Stratimirović” u Salonu Oto Bihalji-Merin u Beogradu. Kustoskinja izložbe je Senka Latinović.

Ljudmila Stratimirović duže od tri decenije brižljivo gradi svoju neobičnu kolekciju, pristupajući joj otvorenog uma i oslanjajući se isključivo na sopstveni unutrašnji impuls. Izbor iz kolekcije čini više od četrdeset slika, skulptura i digitalnih kolaža  samoukih autsajdera, a posebno se izdvaja korpus dela nastao u okviru Specijalne bolnice Okružnog zatvora u Beogradu. Višestruka marginalizovanost stvaralaca lišenih slobode, koji su uprkos svemu pronašli način da se izraze, daje ovim delima posebnu težinu. Ona ne trpe klasičnu formalno-stilsku analizu, a njihova autentična snaga leži u neočekivanim slikama sveta koje nude — ekspresivnim, uznemirujućim, kičastim, svakodnevnim, transcendentalnim, meditativnim, psihotičnim.

U središtu ove izložbe nije tek njena neobičnost. Ona otvara i pitanja koja su i dalje duboko tabuizirana. Postoji li umetnost kojoj nije mesto u muzeju? Ko u umetničkom sistemu ima pravo da kaže šta jeste, a šta nije umetničko delo? Da li su institucije spremne da preispitaju svoju poziciju neprikosnovenog arbitra, sopstvene predrasude i barijere koje proizvode?

Vođeni razmišljanjima na ove teme, uvodimo vas u svojevrsni kabinet čuda Ljudmile Stratimirović. U njemu ćemo se susresti s intrigantnom i fragmentarnom zbirkom u kojoj pulsiraju očaj i borba, banalnost i ludilo, maštovitost i nesavršenost, a nadasve — ljudska potraga za nadom i smislom, čak i u najtežim životnim okolnostima.

Izložba će biti otvorena do 31. januara 2026.

Više informacija o izložbi možete pronaći na veb sajtu Muzeja naivne i marginalne umetnosti www.mnmu.rs i na instagram profilu Salona OBM @salonobm  .

Otvorena izložba “Zimske priče 3” u Galeriji DOTS na Donjem Dorćolu

Izložba „Zimske priče 3“ otvorena je 16. decembra u Galeriji DOTS na Donjem Dorćolu, sa ciljem da okupi savremene umetnike koji su se u prethodnom periodu izdvojili na domaćoj likovnoj sceni.

“U ovoj postavci predstavile smo radove Irene Kuzmanović, Vanje Subotić i holandske umetnice Astrid Oudhesuden s kojima smo već prethodnih godina imale uspešne saradnje i čije je stvaralaštvo već poznato našoj publici. Misija naše galerije je da uvek predstavimo i mlade umetnike, te smo za ovu izložbu pozvale i umetnicu Irenu Simić, koja je tek nedavno završila master studije i publika još nije imala puno prilika da se upozna sa njenim radom” istakla je kustoskinja Mirjana Dušić.

Kustoskinja Ljuba Jovićević je dodala: “Izložba koja je otvorena juče u Galeriji DOTS je treća u ovom serijalu izložbi koje otvaramo pred nadolazeće praznike. Ova selekcija umetnica se nadovezuje na našu prethodnu izložbu “Mitologija svakodnevice” koja je takođe predstavljala radove četiri umetnice različitih poetika i generacija. Planiramo da nastavimo sa ovim serijalom i sledeće godine, isto kao što ćemo od ove godine nastaviti sa našim letnjim programom “Diplomci” u kom se kroz otvoreni konkurs biraju radovi tek svršenih studenata osnovnih i master studija, a po završetku izložbe dodeljuju novčane nagrade za prva tri mesta.”

Akvareli Irene Kuzmanović predstavljaju ljudske figure kojima je identitet skriven u senci, sa namerom da kod posmatrača izazovu svest o jednom zajedničkom sećanju koje svi delimo, a koje se vremenom gubi u talozima različitih doživljaja, emocija i iskustava. Ovaj početni poziv na preispitivanje doživljenog kulminira u seriji ogledala sa poetskim iskazima, u kojima se nekadašnja dualnost odnosa s Drugim svodi na suočavanje sa istim paradoksima unutar nas samih.

Uljana platna Vanje Subotić odlikuje snolika atmosfera ispoljena kroz obilje suptilnih nelogičnosti i začudnih situacija. Balansirajući na granici između jave i sna, umetnica zadržava referencu na realni svet tek toliko da ne pređe u domen fantastičnog i banalnog. „Serenity Bucket“, jedan od nosećih radova izložbe, sa predstavom ležeće žene u neobičnoj perspektivi istovremeno se poigrava sa pouzdanošću naše percepcije, ali i sa konfuzijom osećanja koja proizilazi iz logike sna.

Radovi Irene Simić nastaju kao rezultat njene borbe da suštinu sopstvenih misli materijalizuje u vidu čiste, jasne i jednostavne forme. Misaoni proces, iako potaknut naizgled običnim trenutkom, za umetnicu predstavlja osnovni pokretač forme kojim uspeva da unutrašnje doživljaje transformiše u zavodljive prostorne konstrukcije.

Umetnički postupak holandske umetnice Astrid Oudheusden oblikuje se kroz potpuno prepuštanje intuiciji kao primarnom impulsu stvaranja. Umesto složenih ideja i velikih tema, Astrid poverenje daje detinjoj radoznalosti koja umetnički proces preobražava u igru materijala, boja i tehnika. Iz takve slobode stvaranja nastaju prizori svakodnevice koji od posmatrača traže pažnju, otvarajući prostor za kontemplaciju i prepoznavanje smisla u onome što često prolazi nezapaženo.

Izložba je otvorena do 10. januara 2026. godine.

Sutra otvaranje prve velike retrospektive “Lazar Vujaklija: Protest prema sebi” u Muzeju naivne i marginalne umetnosti u Jagodini

Izložba “Lazar Vujaklija: Protest prema sebi” biće otvorena u utorak 16. decembra u 18 časova u Muzeju naivne i marginalne umetnosti u Jagodini.

Predstojeća izložba predstavlja prvi institucionalni, sveobuhvatni, retrospektivni prikaz opusa ovog značajnog umetnika. Realizovana povodom 40 godina od njegove poslednje samostalne izložbe i 30 godina od smrti, izložba i prateći katalog otvaraju prostor za nova čitanja Vujaklijinog jedinstvenog stvaralačkog jezika u svetlu savremene istorije umetnosti. Kustosi izložbe su Vladimir Kokoruš i Danica Đorđević Janković.

Otvaranjem izložbe biće obeležen i jubilej – 65 godina Muzeja naivne i marginalne umetnosti.

Izložba okuplja 170 radova, prezentujući umetnikov opus kroz sve medije u kojima je stvarao – slikarstvo, grafiku, crtež, tapiseriju, mural, plakat, ilustraciju knjiga, skulpturu i dizajn tepiha, i zasniva se na temeljnom istraživanju umetnikovog opusa, čiji je naslov inspirisan citatom iz njegove samizdat monografije: „Ove bezimene slike primite kako vam drago, kao moj protest prema sebi ali i kao moju čežnju za lepotom smisla života.”

Izložba “Lazar Vujaklija: Protest prema sebi” posvećena je umetniku koji je kroz svoje stvaralaštvo, autentičnim likovnim jezikom, svojevrsnom slikarskom azbukom i kontinuiranim medijskim istraživanjem, razvio jasno prepoznatljiv, ali nedovoljno istražen, opus u domenu jugoslovenske i srpske umetnosti druge polovine 20. veka. Član Decembarske grupe, autor prvog beogradskog murala i učesnik Bijenala u Veneciji, Vujaklija je ostao zabeležen kao stvaralac koji izmiče klasifikacijama i terminološkim odrednicama.

Umesto linearnog, hronološkog prikaza, postavka je organizovana u šest tematskih celina: Dišanovski gest – u kojoj se ispituje čin samocitiranja kao strategija autorstva; Aproprijacija, koja promišlja prisvajanje kao metod preosmišljavanja vizuelnih uzora; Anticipacija, kao iskaz protesta prema kanonu modernizma i svojevrsni dekolonijalni impuls; Ambivalentnost, kroz shvatanje umetnosti kao prostor preispitivanja; Anahroničnost – u kojoj je prošlost aktivirana u savremenosti; i Demokratizacija umetnosti, u kojoj se umetnost ispoljava kao zajednički prostor iskustva. Na taj način, kustoski koncept izložbe reartikuliše njegov misaoni i stvaralački prostor, predstavljajući slikarstvo kao proces otpora i samopropitivanja.

Izložba je realizovana u saradnji sa dvadeset muzeja i institucija kulture, a prati je bogato ilustrovana monografija sa kritičkim tekstovima dr Ivane Bašičević Antić, Danice Đorđević Janković i dr Branislava Dimitrijevića, koja će biti objavljena tokom trajanja postavke.

Uz monografiju, izložba donosi i ekskluzivno rekonstruisanje Vujaklijinog prvog murala, koji je posebno za ovu priliku realizovala Darinka Pop-Mitić. Postavka takođe obuhvata bogat audio-vizuelni materijal, kako arhivski tako i namenski produciran, čime se dokumentuju i predstavljaju i umetnikovi manje poznati ili teže dostupni radovi u javnim prostorima i enterijerima – od reprezentativnih ambijenata Palate Srbija do jedine sačuvane skulpture Lazara Vujaklije u krugu fabrike „Prvi maj” Pirot.

Izložba će biti otvorena do 24. maja 2026. godine.

MSUB – Otvorena izložba „Semantičke senke“ Saše Pančića u Galeriji-legatu Milice Zorić i Rodoljuba Čolakovića

Foto: Bojana Janjić.

U petak, 12. decembra, otvorena je izložba „Semantičke senke“ Saše Pančića u Galeriji-legatu Milice Zorić i Rodoljuba Čolakovića.  Ova izložba predstavlja pregled Pančićevog likovnog stvaralaštva tokom poslednjih dvadesetak godina, uključujući i najnoviju produkciju koja obuhvata objekte, skulpture, crteže i video-radove. Autori izložbe su dr Rajka Bošković i Miroslav Karić.

Umetnik Saša Pančić je povodom otvaranja izložbe izjavio: “Unutar samih radova, ali i kroz naslov izložbe, isticanjem pojma senke ukazuje se pre svega na paradoksalnu prirodu svetlosti, te njenu skrivenu ulogu  poveznice između dematerijalnog i materijalnog sveta. S  tim u vezi Maljevič kaže: da on ne zna šta je sadržaj crnog kvadrata, naziva ga nekim oblikom latentne energije, i praveći inverziju predmetnom svetu on nagalašava pravac vizuelne objave. Slično obrnutoj perspektivi vizantijske ikone, ili slično principu pozitiva iz negativa u egipatskim reljefima. Bliskost sa navedenim postupcima, pa i samim njihovim isčitavanjem, stvarala se u meni sigurnost prema sopstvenoj poetici. Dakle, bilo mi je jasno da senka ne nastaje od predmeta, već sasvim suprotno; njome se dinamički opcrtava izvorna sredina predmetnog sveta. Iako izgleda apsurdno, ona ima ravnopravnu vrednost sa čeličnom pločom. Čak ima blagi primat prikladan našim čulima, da bi se latentni prostorni događaj održao u vidnom polju.“

Autorka izložbe dr Rajka Bošković je o postavci u Galeriji-legatu Milice Zorić i Rodoljuba Čolakovića rekla: „Ova izložba je svojevrsna skica za retrospektivu, imajući u vidu bogat i celovit umetnički opus Saše Pančića. Taj opus je pre svega slikarski jer je to umetnikovo osnovno opredeljenje, ali i skulptorski, jer se Pančić poslednjih decenija baci fenomenom skulpture na veoma ozbiljan i studiozan način. Upravo zbog toga sam odabrala radove i odredila koncepciju izložbe tako da naglasak bude na njegovom vajarskim ostvarenjima – ne samo skulpturi u klasičnom smislu, već i reljefima i objektima, koji su u njegovom slučaju između slike i skulpture. Stoje na zidu i imaju dejstvenost slike, ali istovremeno ulaze u prostor i dobijaju svojstva i karakteristike reljefa, odnosno skulptorskog dela. Specifičnost ove postavke su i nesvakidašnji kružni postamenti metalnog okvira posutog šljunkom, sa idejom da se sugeriše monumentalnost njegovih dela, o čemu svedoče njegove skulpture postavljene u javnom prostoru.”

Autor izložbe Miroslav Karić je dodao: “Postavkom su obuhvaćeni i video dokumentacija o umetnikovim radovima realizovanim za javne prostore kod nas i inostranstvu kao i dva video rada “Metareljef” i “Crna svetlost”. Video radovi su istovremeno i autorov iskorak u novi medij i nastavak istraživanja i poetike karakteristične za njegove primarne vizuelne izraze odnosno skulpturu, objekat, crtež. Kroz pokretne slike i namenski rađen prateći zvuk video radovi donose umetnikova dalja ispitivanja suptilnih likovnih i značenjskih uodnošavanja oblika, materijala, ahromatske palete otvarajući još jedno polje refleksije o samoj prirodi percepcije i kontemplativnoj aktivaciji doživljaja umetničkog dela.”

***

Saša Pančić (1965, Mostar) diplomirao je na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu 1989. godine, a pet godina kasnije i magistrirao na istom fakultetu. Status samostalnog umetnika stekao je 1988. godine i član je ULUS-a od 1992. godine. Izlagao je na više od dvadeset samostalnih izložbi, kao i na brojnim grupnim izložbama u zemlji i inostranstvu: u Grčkoj, Poljskoj, Hrvatskoj, Bugarskoj, Rumuniji, Kini, Japanu, Francuskoj, Rusiji, Finskoj, Nemačkoj. Pančićeva dela nalaze se u javnim i privatnim kolekcijama, među kojima su: Narodni muzej Kraljevo, Narodni muzej Aranđelovac, Narodni muzej Kragujevac, Muzej Terra Kikinda, Muzej Zepter, Muzej Macura, Kolekcija Telenor, Kolekcija Wiener, Kolekcija Luciano Benetton, Kolekcija Galerije savremene likovne umetnosti Niš, Kolekcija Kulturnog centra Pančevo, Kolekcija Galerije Thalberg u Cirihu. Takođe, autor je nekoliko skulptura u javnom prostoru: Muzej Terra, Kikinda; Park skulptura Centra za likovno obrazovanje „Šumatovačka”, Beograd; hol Beogradskog dramskog pozorišta, Beograd; javni prostor grada Sofije; Park skulptura Kakslauttanen,  Laponija. Pančićevi video-radovi prikazani su na festivalima SEEfest – East European Film Festival, Los Anđeles, i Beogradski festival dokumentarnog i kratkometražnog filma.

Izložba je otvorena do 23. februara 2026. godine.

DOTS galerija – Izložba “Zimske priče 3” u Galeriji DOTS na Donjem Dorćolu

Treću godinu zaredom, početkom zime, Galerija DOTS na Donjem Dorćolu organizuje izložbu pod nazivom „Zimske priče“, koja okuplja savremene umetnike koji su se u prethodnom periodu izdvojili na domaćoj likovnoj sceni.

Ovogodišnje izdanje „Zimskih priča“ biće otvoreno 16. decembra u 19 časova, a donosi žensku perspektivu, uvid u radove tri lokalne umetnice — Irene Kuzmanović, Vanje Subotić i Irene Simić, kao i holandske umetnice Astrid Oudheusden, čime izložba po prvi put dobija internacionalni karakter.

Akvareli Irene Kuzmanović predstavljaju ljudske figure kojima je identitet skriven u senci, sa namerom da kod posmatrača izazovu svest o jednom zajedničkom sećanju koje svi delimo, a koje se vremenom gubi u talozima različitih doživljaja, emocija i iskustava. Ovaj početni poziv na preispitivanje doživljenog kulminira u seriji ogledala sa poetskim iskazima, u kojima se nekadašnja dualnost odnosa s Drugim svodi na suočavanje sa istim paradoksima unutar nas samih.

Uljana platna Vanje Subotić odlikuje snolika atmosfera ispoljena kroz obilje suptilnih nelogičnosti i začudnih situacija. Balansirajući na granici između jave i sna, umetnica zadržava referencu na realni svet tek toliko da ne pređe u domen fantastičnog i banalnog. „Serenity Bucket“, jedan od nosećih radova izložbe, sa predstavom ležeće žene u neobičnoj perspektivi istovremeno se poigrava sa pouzdanošću naše percepcije, ali i sa konfuzijom osećanja koja proizilazi iz logike sna.

Radovi Irene Simić nastaju kao rezultat njene borbe da suštinu sopstvenih misli materijalizuje u vidu čiste, jasne i jednostavne forme. Misaoni proces, iako potaknut naizgled običnim trenutkom, za umetnicu predstavlja osnovni pokretač forme kojim uspeva da unutrašnje doživljaje transformiše u zavodljive prostorne konstrukcije.

Umetnički postupak holandske umetnice Astrid Oudheusden oblikuje se kroz potpuno prepuštanje intuiciji kao primarnom impulsu stvaranja. Umesto složenih ideja i velikih tema, Astrid poverenje daje detinjoj radoznalosti koja umetnički proces preobražava u igru materijala, boja i tehnika. Iz takve slobode stvaranja nastaju prizori svakodnevice koji od posmatrača traže pažnju, otvarajući prostor za kontemplaciju i prepoznavanje smisla u onome što često prolazi nezapaženo.

Izložba će biti otvorena do 10. januara 2026. godine.

MSUB – Sutra otvaranje Izložbe „Semantičke senke“ Saše Pančića u Galeriji-legatu Milice Zorić i Rodoljuba Čolakovića

Foto Vladimir Popović

Muzej savremene umetnosti najavljuje izložbu „Semantičke senke“ Saše Pančića, koja će biti otvorena u petak, 12. decembra u 18 časova, u Galeriji-legatu Milice Zorić i Rodoljuba Čolakovića.  Ova izložba predstavlja pregled Pančićevog likovnog stvaralaštva tokom poslednjih dvadesetak godina, uključujući i najnoviju produkciju koja obuhvata objekte, skulpture, crteže i video-radove. Autori izložbe su dr Rajka Bošković i Miroslav Karić.

Od sredine devedesetih godina Pančić razvija autentičan vizuelni izraz zasnovan na temeljnim istraživanjima jezika apstrakcije kao složenog i otvorenog sistema formi i znakova, koji varira od kulturnog nasleđa različitih civilizacija, filozofskih učenja Istoka i Zapada do avangardnih i neoavangardnih umetničkih eksperimenata. Linija je osnov oblikovanja, misaonog procesa i razrade umetnikovih dvodimenzionalnih i trodimenzionalnih radova, idejno razvijanih oko pitanja prostornosti ili preciznije odnosa i interakcije konstruisanog motivskog sadržaja sa okruženjem u kojem je postavljen i u kojem se aktivno sagledava.

U prepoznatljivom Pančićevom rukopisu vrtložnih preplitanja, bilo manuelno ili na druge načine iscrtanih, isečenih, isavijanih elemenata, u međuigri njihovih površina i modelovanih praznina, nastaju perceptivno kompleksna likovna ostvarenja dodatno naglašena semantičkim potencijalima samih upotrebljenih materijala.

Kvalitativna svojstva i izražajne raspone metala (čelik, korten, inoks…), gume, terakote, papira, kartona, Pančić uvodi kao značajan konceptualni segment dela čiju suštinu čine procesi i postupci obrade i tehničke transformacije materijala, njihova evokativnost stanja, odnosa, dinamika, poredaka u širim kontekstima. Izvan granica čisto vizuelnih stimulansa umetnik kroz slojevite senzorne dimenzije dela određenog pozicijom u izlagačkom prostoru, svetlom, senkama, kretanjem produbljuje njegovu komunikaciju sa posmatračem.

Posebno u tom smislu jeste važan i Pančićev neretki izbor ahromatske palete u kompozicionim kombinacijama ploha, pozadina, u zonama njihovih susreta i razdvajanja, gde bogate simboličke i značenjske predznake crne i bele unosi u dalja uodnošavanja materijalnih i refleksivnih aspekata dela, proširujući prostor kontemplativnih doživljaja izvedenih formi.

Za umetnika prostorna integrisanost radova ostaje ključna i ogleda se u nameri da svaki rad u postavci bude i tačka novog višečulnog iskustva i deo jedinstvene oblikovne celine, tako da se publika na izložbi kreće u ambijentu i atmosferi posebne sugestivnosti uvodeći sopstveni fizički i duhovni svet u dijalog sa svime što u galerijskom prostoru zatiče. Utisak intenziviraju video-radovi kao istovremeno autorov iskorak u novi medij i nastavak njegovih istraživanja i poetike prisutne u crtežima, objektima i skulpturama, koji su elaborirani kroz pokretne slike ili svojevrsnu vizuelnu inspekciju formi, suptilno uodnošavanje tekstura i materija animiranih namenskim pratećim zvukom, još jednom komponentom u otkrivanju Pančićevih dinamičkih struktura.   

***

Saša Pančić (1965, Mostar) diplomirao je na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu 1989. godine, a pet godina kasnije i magistrirao na istom fakultetu. Status samostalnog umetnika stekao je 1988. godine i član je ULUS-a od 1992. godine. Izlagao je na više od dvadeset samostalnih izložbi, kao i na brojnim grupnim izložbama u zemlji i inostranstvu: u Grčkoj, Poljskoj, Hrvatskoj, Bugarskoj, Rumuniji, Kini, Japanu, Francuskoj, Rusiji, Finskoj, Nemačkoj. Pančićeva dela nalaze se u javnim i privatnim kolekcijama, među kojima su: Narodni muzej Kraljevo, Narodni muzej Aranđelovac, Narodni muzej Kragujevac, Muzej Terra Kikinda, Muzej Zepter, Muzej Macura, Kolekcija Telenor, Kolekcija Wiener, Kolekcija Luciano Benetton, Kolekcija Galerije savremene likovne umetnosti Niš, Kolekcija Kulturnog centra Pančevo, Kolekcija Galerije Thalberg u Cirihu. Takođe, autor je nekoliko skulptura u javnom prostoru: Muzej Terra, Kikinda; Park skulptura Centra za likovno obrazovanje „Šumatovačka”, Beograd; hol Beogradskog dramskog pozorišta, Beograd; javni prostor grada Sofije; Park skulptura Kakslauttanen,  Laponija. Pančićevi video-radovi prikazani su na festivalima SEEfest – East European Film Festival, Los Anđeles, i Beogradski festival dokumentarnog i kratkometražnog filma.

Izložba će biti otvorena do 23. februara 2026. godine.

Sirov, iskren i brutalan: Milano koji do sada niste videli na izložbi fotografija italijanskog umetnika u Beogradu

Beograd, 9. decembar 2025 — Trinaesto izdanje Međunarodnog festivala fotografije VIZUALIZATOR donosi beogradskoj publici izložbu Svet ili ništa (Le Monde ou Rien) italijanskih fotografa Anđela Leonarda, jednog od najzanimljivijih mladih umetnika današnjice i finalistu Felix Schoeller Photo Award za najbolje delo mladog autora.

Otvaranje izložbe biće održano u petak, 12. decembra u 19 časova u Galeriji Narodne banke Srbije (Nemanjina 17).

Na marginama najbogatijeg grada u Italiji, odrastaju „Italijani sutrašnjice“ – deca migranata, generacije oblikovane nemirima, mladi različitih porekla, jezika i iskustava. 

Anđelo Leonardo predstavlja vizuelnu studiju Milana koji postoji daleko od glamura centra grada, u njegovim spoljnim prstenovima, na marginama gde se odvija stvarni, svakodnevni život. Leonardove fotografije vode posetioce kroz kvartove poput Cinisella Balsamo, San Siro, Barona, Corvetto, La Trecca ili Bovisasca, mesta koja ne postoje u turističkim vodičima, ali čine srce današnjeg multikulturnog Milana – sirove, direktne i bez ulepšavanja. 

Leonardo je četiri godine provodio vreme sa ovim mladima, prateći ih kroz ulice, parkove, igrališta, blokove socijalnog stanovanja. Kroz dokumentarne, ali izrazito empatične crno-bele fotografije, Leonardo otvara pitanja o identitetu, pripadanju, nevidljivosti i svakodnevnom preživljavanju u savremenom evropskom megagradu. 

Uz fotografije, izložba uključuje i radove dečaka Diega, koji sa samo devet godina stvara apstraktne, emocijama nabijene crteže od kartona i otpadnog materijala. Njegov vizuelni jezik postaje kontrapunkt Leonardovom, most između unutrašnjeg sveta deteta i spoljne realnosti periferije. 

„Svet ili ništa“ spaja dve perspektive — fotografa i deteta — gradeći snažan narativ o odrastanju, nevidljivosti, ritualima, snovima i borbi koja oblikuje buduće stanovnike evropskih metropola.

Izložba se realizuje uz podršku Italijanskog instituta za kulturu u Beogradu.

O autoru

Anđelo Leonardo (1994) je italijanski fotograf iz Ređo Kalabrije, danas aktivan u Milanu. Njegov rad, baziran na dugoročnom dokumentarnom istraživanju, fokusiran je na teme identiteta, marginalizacije i savremenog urbanog života.

Dobitnik je više međunarodnih priznanja i stipendija, uključujući Magnum Photos X Armani edukativnog programa. Bio je asistent fotografa u Cesura kolektivu i sarađivao sa autorima kao što su Luca Santese, Fausto Podavini i drugi.

Njegov projekat Le Monde ou Rien bio je u užem izboru za Gomma Grant i ISPA Award, a radovi su objavljeni u medijima poput Internazionale, I-D, Icon Magazine, VD News, Perimetro. Izlagao je u Italiji, Francuskoj, Švajcarskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu.

Otvorena izložba trećeg Bijenala fantastike u Modernoj galeriji Valjevo
Dodeljene nagrade za likovnu kritiku Trećeg Bijenala fantastikeU Modernoj galeriji Valjevo u subotu, 6. decembra, svečano je otvorena izložba trećeg Bijenala fantastike, koja će biti dostupna publici do 31. januara 2026. godine. Nakon izuzetnog uspeha i gotovo 8.000 posetilaca u Likovnoj galeriji Kolarčeve zadužbine u Beogradu, Fondacija „Mihajlović – Feniks“, organizator ovog festivala nadrealnog, magičnog, simboličnog i metafizičkog slikarstva, donosi izložbu i valjevskoj publici kako bi što veći broj posetilaca mogao da se upozna sa savremenim dometima fantastičkog slikarstva.

Ovom prilikom svečano su uručene nagrade za likovnu kritiku. Žiri u sastavu istoričarki umetnosti Marija Đurić i Minja Velemir, kao i predsednika žirija, prof. Olivera Tomića, istoričara umetnosti, dodelio je prvu nagradu Mileni Nedeljković za rad Initium mundi, dve drudge nagrade – Emiliji Dojčinović, za tekst Fantastika nije bekstvo i Svetlani Pantić, za tekst Lice i naličja, ipohvalnicu –  Jefimiji Đokić za rad pod nazivom Opasnost!, koji predstavlja osvrt na celokupnu manifestaciju i analizu fantastičnog slikarstva u celini.

foto: Dragan Krunić

Posetiocima Bijenala fantastike dostupan je i katalog izložbe, a kao i u Beogradu, a sav prihod od prodaje namenjen je Nacionalnom udruženju roditelja dece obolele od raka – NURDOR.

Ukoliko ste propustili treće Bijenale fantastike u Beogradu, ovu magičnu izložbu možete da pogledate u Modernoj galeriji Valjevo sve do 31. januara 2026. godine. 

@biennale_of_fantasyart i @modernagalerijavaljevo

Muzej savremene umetnosti – Izložba „Semantičke senke“ Saše Pančića u Galeriji-legatu Milice Zorić i Rodoljuba Čolakovića

Foto – Vladimir Popović

Muzej savremene umetnosti najavljuje izložbu „Semantičke senke“ Saše Pančića, koja će biti otvorena u petak, 12. decembra u 18 časova, u Galeriji-legatu Milice Zorić i Rodoljuba Čolakovića.  Ova izložba predstavlja pregled Pančićevog likovnog stvaralaštva tokom poslednjih dvadesetak godina, uključujući i najnoviju produkciju koja obuhvata objekte, skulpture, crteže i video-radove. Autori izložbe su dr Rajka Bošković i Miroslav Karić.

Od sredine devedesetih godina Pančić razvija autentičan vizuelni izraz zasnovan na temeljnim istraživanjima jezika apstrakcije kao složenog i otvorenog sistema formi i znakova, koji varira od kulturnog nasleđa različitih civilizacija, filozofskih učenja Istoka i Zapada do avangardnih i neoavangardnih umetničkih eksperimenata. Linija je osnov oblikovanja, misaonog procesa i razrade umetnikovih dvodimenzionalnih i trodimenzionalnih radova, idejno razvijanih oko pitanja prostornosti ili preciznije odnosa i interakcije konstruisanog motivskog sadržaja sa okruženjem u kojem je postavljen i u kojem se aktivno sagledava.

U prepoznatljivom Pančićevom rukopisu vrtložnih preplitanja, bilo manuelno ili na druge načine iscrtanih, isečenih, isavijanih elemenata, u međuigri njihovih površina i modelovanih praznina, nastaju perceptivno kompleksna likovna ostvarenja dodatno naglašena semantičkim potencijalima samih upotrebljenih materijala.

Kvalitativna svojstva i izražajne raspone metala (čelik, korten, inoks…), gume, terakote, papira, kartona, Pančić uvodi kao značajan konceptualni segment dela čiju suštinu čine procesi i postupci obrade i tehničke transformacije materijala, njihova evokativnost stanja, odnosa, dinamika, poredaka u širim kontekstima. Izvan granica čisto vizuelnih stimulansa umetnik kroz slojevite senzorne dimenzije dela određenog pozicijom u izlagačkom prostoru, svetlom, senkama, kretanjem produbljuje njegovu komunikaciju sa posmatračem.

Posebno u tom smislu jeste važan i Pančićev neretki izbor ahromatske palete u kompozicionim kombinacijama ploha, pozadina, u zonama njihovih susreta i razdvajanja, gde bogate simboličke i značenjske predznake crne i bele unosi u dalja uodnošavanja materijalnih i refleksivnih aspekata dela, proširujući prostor kontemplativnih doživljaja izvedenih formi.

Za umetnika prostorna integrisanost radova ostaje ključna i ogleda se u nameri da svaki rad u postavci bude i tačka novog višečulnog iskustva i deo jedinstvene oblikovne celine, tako da se publika na izložbi kreće u ambijentu i atmosferi posebne sugestivnosti uvodeći sopstveni fizički i duhovni svet u dijalog sa svime što u galerijskom prostoru zatiče. Utisak intenziviraju video-radovi kao istovremeno autorov iskorak u novi medij i nastavak njegovih istraživanja i poetike prisutne u crtežima, objektima i skulpturama, koji su elaborirani kroz pokretne slike ili svojevrsnu vizuelnu inspekciju formi, suptilno uodnošavanje tekstura i materija animiranih namenskim pratećim zvukom, još jednom komponentom u otkrivanju Pančićevih dinamičkih struktura.   

***

Saša Pančić (1965, Mostar) diplomirao je na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu 1989. godine, a pet godina kasnije i magistrirao na istom fakultetu. Status samostalnog umetnika stekao je 1988. godine i član je ULUS-a od 1992. godine. Izlagao je na više od dvadeset samostalnih izložbi, kao i na brojnim grupnim izložbama u zemlji i inostranstvu: u Grčkoj, Poljskoj, Hrvatskoj, Bugarskoj, Rumuniji, Kini, Japanu, Francuskoj, Rusiji, Finskoj, Nemačkoj. Pančićeva dela nalaze se u javnim i privatnim kolekcijama, među kojima su: Narodni muzej Kraljevo, Narodni muzej Aranđelovac, Narodni muzej Kragujevac, Muzej Terra Kikinda, Muzej Zepter, Muzej Macura, Kolekcija Telenor, Kolekcija Wiener, Kolekcija Luciano Benetton, Kolekcija Galerije savremene likovne umetnosti Niš, Kolekcija Kulturnog centra Pančevo, Kolekcija Galerije Thalberg u Cirihu. Takođe, autor je nekoliko skulptura u javnom prostoru: Muzej Terra, Kikinda; Park skulptura Centra za likovno obrazovanje „Šumatovačka”, Beograd; hol Beogradskog dramskog pozorišta, Beograd; javni prostor grada Sofije; Park skulptura Kakslauttanen,  Laponija. Pančićevi video-radovi prikazani su na festivalima SEEfest – East European Film Festival, Los Anđeles, i Beogradski festival dokumentarnog i kratkometražnog filma.

Izložba će biti otvorena do 23. februara 2026. godine.

MSUB – Decembarska javna vođenja i prateći programi u okviru četiri izložbe Muzeja savremene umetnosti u Beogradu

Muzej savremene umetnosti u Beogradu, tokom decembra 2025, organizuje brojna javna vođenja i prateće programe u okviru aktuelnih izložbenih postavki.

Prva javna vođenja na srpskom jeziku, kroz sve aktuelne izložbe u zgradi Muzeja savremene umetnosti na Ušću, zakazana su za četvrtak, 4. decembra u 18 časova i subotu, 6. decembra u 13 časova. Zainteresovani posetioci će moći da se upoznaju sa izložbama„Prekretnice ka modernosti: Umetnost društva 1900–1940”, „Klara Siprel i Pol Strand – Slike drugog sveta“ i „Muzikalnost i skulpturalnost – Olga Jevrić“.

Javno vođenje kroz ove tri izložbe na engleskom jeziku zakazano je za sredu, 10. decembra u 17 časova, a na srpskom i ruskom jeziku za četvrtak, 11. decembra u 18 časova.

Autorsko vođenje kustoskinje dr Rajke Bošković kroz izložbu „Olga Jevrić: Muzikalnost i skulpturalnost” zakazano je za subotu, 13. decembra u 13 časova. Na izložbi je umetnost Olge Jevrić predstavljena skulpturama iz njenog celokupnog opusa, i to iz tri institucije koje čuvaju njena najznačajnija dela – pored skulptura iz kolekcije MSU, posetioci mogu da vide i dela iz Legata Olge Jevrić u SANU i Kuće legata u Beogradu.

Autorsko vođenje kroz izložbu „Prekretnice ka modernosti: Umetnost društva 1900–1940” na programu je u četvrtak, 18. decembra u 18 časova, a kroz izložbu će (na srpskom jeziku) voditi kustoskinje Mišela Blanuša, Žaklina Ratković i Rajka Bošković.

Ova izložba predstavlja prvi deo novog višegodišnjeg ciklusa u kojem će MSUB pokušati da revalorizuje vrednost svoje kolekcije kroz tri velike postavke. Kroz više od 400 radova i 150 autora, izložba prikazuje razvoj umetnosti u Srbiji i Jugoslaviji prve polovine 20. veka u dijalogu sa društvenim, političkim i kulturnim promenama.

Za subotu, 20. decembra u 13 časova zakazano je autorsko vođenje kustoskinje Une Popović kroz izložbu „Klara Siprel i Pol Strand – Slike drugog sveta” na srpskom, dok će istog dana u 15 časova biti organizovano i javno vođenje na ruskom jeziku. Još dva vođenja kroz ovu izložbu na srpskom jeziku zakazana su za 25. decembar u 18 časova i 27. decembar u 13 časova.

Izložba „Klara Siprel i Pol Strand: Slike drugog sveta“ po prvi put integralno predstavlja fotografska portfolija Klare Siprel (Clara Sipprell) i Pola Stranda (Paul Strand), koji su u Zbirku fotografije, filma i videa dospeli kao vrsta institucionalnog poklona i diplomatske razmene osamdesetih godina prošlog veka.

Javno vođenje kroz izložbu „Popis – materija, umetnost, kapitalizam“ u Salonu MSUB na programu je 18. decembra od 16 do 19 časova, uz prisustvo kustosa izložbe Miroslava Karića.

Ova izložba, koncipirana kroz selekciju radova kao svojevrsni pregled dosadašnjih umetničkih angažmana Irene Pejović Lagator i Jelene Micić, ali i uz novu produkciju, prati glavne istraživačke fokuse i procese pomenutih autorki*, čije umetničke prakse tematski povezuju pitanja o različitim antropogenim uticajima na urbane, socijalne i kulturne pejzaže.

Svakog vikenda tokom decembra u Muzeju savremene umetnosti biće organizovane radionice u okviru Dečijeg kluba. U subotu 6. decembra, radionica „Moje lice” za uzrast 5-7 godina biće održana od 12.00 do 13.30, a u nedelju 7. decembra „Rad je stvorio čoveka” za uzrast 11-14 godina od 11.00 do 12.30. Narednog vikenda, 13. decembra biće organizovane radionice „Naslikaj se” (uzrast 5-7 godina, od 12.00 do 13.30) i 14. decembra „Boje i oblici” (uzrast 3-5 godina, od 11.00 do 12:30).  Za subotu 20. decembra zakazana je radionica „Muzikalnost i skuplturalnost” (uzrast 8-10 godina, od 12.00 do 13.30), a za nedelju 21. decembra „Slike drugog sveta” (uzrast 11-14 godina, od 11.00 do 12:30). Poslednjeg vikenda u mesecu, 27. decembra biće održana radionica „Kad pomislim na Novu godinu” (uzrast 8-10 godina, od 12.00 do 13.30), dok će ista radionica dan kasnije biti namenjena uzrastu od 5 do 7 godina, u terminu od 11.00 do 12.30. 

Broj mesta na radionicama Dečijeg kluba je ograničen. Prijave za radionicu otvaraju se svake nedelje i važe isključivo za termine te nedelje.

Više informacija o načinu prijave, kao i detalji o svim javnim vođenjima, nalaze se na linku:

„Zvuci postojanja“: Izložba mladog fotografa Strahinje Vukića otkriva tihe prizore svakodnevnog života

FOTO – Strahinja Vukić, Vizualizator

Međunarodni festival fotografije VIZUALIZATOR predstavlja izložbu „Zvuci postojanja“ mladog fotografa Strahinje Vukića, autora koji pripada novoj generaciji perspektivnih vizuelnih stvaralaca na domaćoj sceni. Izložba donosi seriju radova koji kroz dokumentarni pristup istražuju tihe, često neprimetne trenutke svakodnevice i njihovu emotivnu unutrašnju dinamiku. Otvaranje izložbe „Zvuci postojanja“ je u utorak, 2. decembra sa početkom u 19 časova u Galeriji Narodne banke Srbije

Razgovor sa autorom održava se u istom prostoru uoči otvaranja, od 18 časova.

Vukićeve fotografije fokusiraju se na predmete, prostore i detalje koje uobičajeno zaobilazimo, otkrivajući slojeve melanholije, lične memorije i atmosferske tišine. Kroz portrete i prizore iz okruženja, izložba preispituje prisustvo odsutnog i fragilnost trenutaka koji se retko smatraju „materijalom za fotografiju“, ali upravo zbog toga nose snažno značenjsko i emotivno opterećenje.

Serija „Zvuci postojanja“ donosi jednostavne, ali intenzivne vizuelne zapise, u kojima predmeti poprimaju karakter portreta, dok prostor postaje nosilac intimnih tragova svakodnevice. Vukićev rad istovremeno je dokumentaran i intiman, a njegov vizuelni jezik zasniva se na preciznom posmatranju, spontanosti i atmosferi koja sugeriše ono što se odvija između trenutaka.

Strahinja Vukić (1997, Čačak) rano se susreo sa fotografijom kroz rad svojih roditelja, dok je od dede, profesionalnog klarinetiste, nasledio osećaj za ritam i tonalnost koji će kasnije oblikovati njegov odnos prema slici. U Beograd dolazi 2017. godine, gde stiče prva studijska iskustva u fotografiji i postprodukciji, a 2018. godine upisuje Fakultet dramskih umetnosti, odsek Kamera, čime produbljuje svoje znanje o vizuelnom pripovedanju.

U prethodnim godinama radio je na dokumentarnim i igranim filmovima, razvijajući prepoznatljiv senzibilitet koji kombinuje dokumentarni pogled i suptilnu emotivnost. Izlagao je na više grupnih izložbi u Beogradu i Čačku, uključujući izložbu studenata Kamere FDU „Identiteti“ u Studentskom kulturnom centru.

13. VIZUALIZATOR u tri grada u Srbiji

Trinaesto izdanje festivala fotografije VIZUALIZATOR održava se od 18. novembra do 15. decembra 2025. pod sloganom „Budi prisutan“. Ove godine festival se, pored Beograda i Pančeva, prvi put proširuje i na Sombor, predstavljajući međunarodne i domaće autore u tri grada. Publiku očekuje više od deset izložbi autora iz sedam zemalja, radionice, panel diskusije i program posvećen savremenoj vizuelnoj kulturi i medijskoj pismenosti.

Festival su podržali: Misija OEBS u Srbiji, ambasade Italije, Češke, Švajcarske, Norveške i Portugala, Turistička organizacija Beograda, Alma Quattro, Info Media Group i NS Plakat. Partneri festivala uključuju: Radisson RED, Vinariju Bikicki, Foto Image, Studio Fotografija, Java Otisak, Rubin, Franš, Cveće zla, Intergalactic Diner, Dolly Bell, Carlsberg, Somersby, Gradsku kafanu Sombor i Babbler Media Group.

Otvorena izložba „Beleženje Afrike: putopisni objektiv Karavana prijateljstva“ u Muzeju afričke umetnosti

U četvrtak, 27. novembra u Muzeju afričke umetnosti u Beogradu otvorena je izložba „Beleženje Afrike: putopisni objektiv Karavana prijateljstva“. 

Postavka prikazuje putovanje ekspedicije iz 1962. godine kroz zemlje istočne Afrike, u trenutku velikih društvenih i političkih promena. Glavni akter izložbe je snimatelj Filmskih novosti Branko Marjanović, čiji foto-album beleži prizore kontinenta u preobražaju, kao i njegov lični pogled, radoznalost i traganje.

Otvaranju izložbe prisustvovali su Milica Naumov, autorka postavke i kustoskinja Muzeja, Pavle Marjanović, sin Branka Marjanovića, Milica Josimov, kustoskinja Muzeja i prof. dr Milan Rakočević. 

Obraćajući se publici, Milica Josimov istakla je da je izložba posvećena izuzetnoj ekspediciji koju je predvodio Tibor Sekelj, okupljajući tim putnika i entuzijasta s ciljem povezivanja i upoznavanja kultura afričkog kontinenta. Karavan je krenuo iz Aleksandrije i putovao kroz Egipat, Sudan, Etiopiju, Somaliju, Keniju i Tanganjiku, susrećući raznolike pejzaže i zajednice. Jugoslovenska kinoteka ustupila je kameru koju je Marjanović koristio tokom ekspedicije, dok su Filmske novosti i RTS pružili dokumentarne materijale.

Milica Naumov, autorka postavke, naglasila je da je čitav projekat pokrenula posebna, „tiha magija“ susreta koja i dalje traje, kada je Pavle Marjanović pre dve godine doneo u Muzej foto-albume svog oca. “Na stolu su se odjednom našli predmeti koji govore o jednom svetu u nastajanju, čoveku u pokušaju da ga razume, njegovom putovanju i jednom duboko ličnom beleženju. Iz tih stranica počela je da se otvara priča — o putu Karavana prijateljstva, ali i o svima nama koji smo usput postajali deo te priče ispričane kroz foto-album, a koji smo toliko godina kasnije dodirnuli, iščitavali, istraživali, prepoznajući u njemu ponekad i nešto sopstveno i sasvim lično. Taj proces je, vrlo brzo, postao putovanje samo za sebe.” 

Pavle Marjanović, sin Branka Marjanovića, izrazio je zahvalnost Muzeju i saradnicima, ističući da je porodično nasleđe njegovog oca sada dostupno javnosti kroz lične predmete i fotografije nastale tokom ekspedicije.

Izložbu je svečano otvorio prof. dr Milan Rakočević, koji je trinaest godina nakon Karavana prijateljstva i sam prolazio sličnom rutom u okviru ekspedicije „Kragujevac–Kilimandžaro“. Naglasio je da je Karavan prijateljstva za njegovu generaciju predstavljao legendarno putovanje i da i danas može mnogima da posluži kao inspiracija za buduće hrabre poduhvate. „To nije bila samo avantura, već putovanje u prijateljske zemlje i dokaz da se može uspostaviti sasvim drugačiji, neposredan kontakt“, istakao je, dodajući da su Brankova kamera i fotoaparat zabeležili prizore koji su i danas nesvakidašnji. 

Izložba „Beleženje Afrike: putopisni objektiv Karavana prijateljstva“ otvorena je za posetioce do 13. aprila 2026.

Nedelja u MAU: Javna vođenja za odrasle i kreativne radionice za decu

Program „Nedelja u MAU“ organizuje se za pojedinačne i porodične posete u terminu nedeljom od 11 do 12.30 časova i podrazumeva paralelni program kustoskih vođenja za odrasle i kreativnih radionica za decu uzrasta od 6 do 12 godina. Tokom decembra organizovana su stručna vođenja za odrasle posetioce kroz novu tematsku izložbu „Beleženje Afrike: putopisni objektiv Karavana prijateljstva“, dok će za decu biti priređena kreativna radionica „Moja panorama uspomena” (7, 14, 21. i 28. decembar 2025, u 11 časova). 

Prijavljivanje je obavezno i vrši se slanjem mejla na kontakt@mau.rs.

Foto: Bojan Džodan

Otvaranje izložbe “Beleženje Afrike: putopisni objektiv Karavana prijateljstva” u Muzeju afričke umetnosti u Beogradu

Izložba „Beleženje Afrike: putopisni objektiv Karavana prijateljstva“ biće otvorena u četvrtak, 27. novembra u 18 časova u Muzeju afričke umetnosti u Beogradu.

Izložba će biti otvorena za posetioce do 13. aprila 2026, a autorka postavke je Milica Naumov, kustoskinja Muzeja afričke umetnosti.

Početkom 1962. godine, u trenucima kada delovi afričkog kontinenta prolaze kroz duboke geopolitičke promene i izranjaju iz doba kolonijalnih uprava, grupa putnika uputila se na višemesečno putovanje kroz Egipat, Sudan, Etiopiju, Somaliju, Keniju i Tanganjiku. Ekspedicija pod nazivom Karavan prijateljstva, predvođena Tiborom Sekeljem, nastaje u uverenju da susreti među ljudima mogu stvoriti prostore razumevanja – ne samo na nivou međudržavničkih i (o)zvaničnih politika, već kroz razmenu pogleda i reči; kroz kadrove koje nastaju u kretanju ovih samoorganizovanih putnika.

Izložba „Beleženje Afrike: putopisni objektiv Karavana prijateljstva“, u Muzeju afričke umetnosti, otvara ovo putovanje kroz pogled snimatelja Filmskih novosti Branka Marjanovića – člana ekspedicije čiji je foto-album danas i dokument i lični dnevnik; svedočanstvo jedne epohe ali i poziv na čitanje odjeka njegovih traganja kroz predele još uvek neistražene njegovim objektivom. Kamera u njegovoj ruci beležila je prizore dela jednog kontinenta u preobražaju, ali i tragove sopstvene radoznalosti, pažnje i onoga što je (ne)moguće „kadrirati”.

Izložene fotografije, filmski zapisi i predmeti s putovanja ne svedoče samo o jednom poduhvatu, već i o načinima gledanja i beleženja. Kako su učesnici ove ekspedicije videli Afriku, a kako su razumeli sopstveno mesto u njoj? Da li se i gde u tom pogledu susreću idealizam i politička stvarnost, fascinacija drugačijim i pokušaj razumevanja? Izložba poziva da građu sa putovanja čitamo kao tačke susreta – između dokumenata i sećanja, između onoga što je zabeleženo i onoga što je zamišljano.

Brižljivo sačinjen, Brankov foto-album, koji je decenijama bio isključivo porodična uspomena, danas zajedno sa predmetima sa putovanja postaje deo svojevrsnog kabineta sećanja: arhiva u kojem se prepliću javna i lična istorija, profesionalno svedočenje i intimna potreba da se zabeleži i sačuva. U tome se možda najjasnije otkriva suština Karavana – ne kao „misije”, već  kao procesa traganja, u kome sačuvane memorabilije ne govore samo o svetu oblikovanom šezdesetih godina 20. veka, već i o nama, danas – o našim načinima gledanja i tumačenja.

„Beleženje Afrike“ stoga nije samo priča o završenom putovanju, već poziv da hod nastavimo prateći njegove tragove – između prošlosti i sadašnjosti, između ličnog i kolektivnog sećanja, između pogleda koji su nekada „beležili“ i onih koji ih danas „čitaju“.

Nedelja u MAUJavna vođenja za odrasle i kreativne radionice za decu

Program „Nedelja u MAU“ organizuje se za pojedinačne i porodične posete u terminu nedeljom od 11 do 12.30 časova i podrazumeva paralelni program kustoskih vođenja za odrasle i kreativnih radionica za decu uzrasta od 6 do 12 godina. Tokom novembra i decembra biće organizovana stručna vođenja za odrasle posetioce kroz izložbu „Beleženje Afrike: putopisni objektiv Karavana prijateljstva“, dok će za decu biti priređena kreativna radionica „Moja panorama uspomena”.

Stručna vođenja: nedelja, 30. novembar i 7, 14, 21. i 28. decembar 2025, u 11 časova

Kreativna radionica za decu uzrasta od 6 do 12 godina: nedelja, 30. novembar i 7, 14, 21. i 28. decembar 2025, u 11 časova

Prijavljivanje je obavezno i vrši se slanjem mejla na kontakt@mau.rs.

Foto: Fotografije iz albuma Branka Marjanovića.

MSUB – Otvorene izložbe „Klara Siprel i Pol Strand: Slike drugog sveta“ i „Muzikalnost i skulpturalnost – Olga Jevrić“ u Muzeju savremene umetnosti

Izložbe „Klara Siprel i Pol Strand: Slike drugog sveta“ i „Muzikalnost i skulpturalnost – Olga Jevrić“ otvorene su za posetioce Muzeja savremene umetnosti 6. novembra, u okviru programa obeležavanja jubileja 60 godina MSUB.

Izložba „Klara Siprel i Pol Strand: Slike drugog sveta“ po prvi put integralno predstavlja fotografska portfolija Klare Siprel (Clara Sipprell) i Pola Stranda (Paul Strand), koji su u Zbirku fotografije, filma i videa dospeli kao vrsta institucionalnog poklona i diplomatske razmene osamdesetih godina prošlog veka.

“Klara Siprel je fotografisala Kraljevinu Jugoslaviju početkom veka, od 1924. do 1926. godine. Na izložbi možete da vidite predele Jadranske obale, kao i fotografije Beograda, Sarajeva, Slovenije. Ona je značajan akter rane američke fotografije i nalazi se u svim značajnim kolekcijama, od MoME do Nacionalne galerije portreta u Vašingtonu i velikog Muzeja moderne umetnosti u Teksasu”, navela je autorka izložbe Una Popović, kustoskinja Zbirke fotografije, filma i videa MSUB.

Mapa od sto fotografija Klare Siprel poklonjena je Muzeju 1982. godine kao poklon Galerije Markus Fajfer iz Njujorka, preko Jugoslovenskog kulturnog centra u Njujorku, dok su dva portfolija Pola Stranda, sa ukupno dvadeset ručno izrađenih fotografija, Muzeju poklonjena 1983. godine direktno od strane Fondacije Pola Stranda iz Njujorka, preko Američkog kulturnog centra u Beogradu.

“Sa ključnim fotografijama Pola Stranda svi smo se susretali u široj i popularnoj kulturi, kao i u istorijama fotografskog medija. U našem Muzeju se nalaze fotografije koje je on direktno ručno radio, što je fantastičan sadržaj za našu kolekciju. Pol Strand se smatra za vrhunskog tehničara u izradi fotografije. Umeo je da ponavlja postupak izrade fotografije više puta dok ne ispadne kako on misli – savršeno. Ove fotografije su izrađene postupkom tzv. dugog trajanja, to je muzejska kategorija, ostaju nepromenjene i “ kao nove“ i posle 100 godina“, dodala je Una Popović.

Autorka izložbe ističe da su ova dva portfolia bila predstavljana tokom devedesetih u Salonu MSUB i Galeriji-Legatu Milice Zorić i Rodoljuba Čolakovića, ali da ovde sučeljava samo njih dvoje, tako da se kroz njihov rad vidi jedan zanimljiv istorijat fotografskog medija.

Izložba „Muzikalnost i skulpturalnost – Olga Jevrić“autora dr Rajke Bošković, realizuje se u okviru ciklusa “UMETNOST I LIČNOST – skulptorke iz kolekcije MSU”.

“Olga Jevrić je pre svega bila izuzetan čovek, zatim svestrana ličnost, i na kraju vrhunski umetnik”, navela je dr Rajka Bošković, te istakla da je ideja da se upravo njenom izložbom obeleži ovaj jubijej proistekla iz dva razloga.

“Osnovni i suštinski razlog je svakako njeno vrhunsko delo, ne samo u domenu naše, već i svetske skulpture. Olga Jevrić je međunarodnu reputaciju stekla još na samom početku svog stvaralaštva kada je 1958. godine izlagala na 29. Bijenalu u Veneciji, gde je bila veoma zapažena. Drugi razlog formalne prirode je taj što je 6. novembra 1965. Olga Jevrić prvi put bila predstavljena u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu samostalnom izložbom u Salonu MSU. Zbog toga je otvaranje ove izložbe priređeno na isti datum posle punih 60 godina, kao neka vrsta omaža ovom izuzetnom umetniku“, istakla je autorka izložbe.

Govoreći o samom konceptu i nazivu “Muzikalnost i skuplturalnost“, dr Rajka Bošković je navela: „Istražujući skulptorski opus Olge Jevrić, nakon četiri retrospektivne izložbe u Srbiji i brojnih tekstova veoma cenjenih kritičara i teoretičara umetnosti koji su o njoj pisali, bio je izazov da se njen rad sagleda iz nekog novog ugla. U izjavama Olge Jevrić  postoje retke, ali dragocene izjave baš o muzici,  koje svedoče da je za nju muzika bila veoma značajna – jer za je muzika predstavljala zvučno tkivo u pozadini, ali ne kao doslovna ilustracija nekog muzičkog dela već kao prostorni događaj. Slušajući muziku ona je, kako sama kaže, istovremeno uočavala i doživljavala zvučne mase linija, čak i tišine u funkciji dela, što je onda projektovala u svoje skulptorske oblike“.

Umetnost Olge Jevrić na izložbi je predstavljena skulpturama iz njenog celokupnog opusa, i to iz tri institucije koje čuvaju njena najznačajnija dela – pored skulptura iz kolekcije MSU, dela iz Legata Olge Jevrić u SANU i Kuće legata u Beogradu. Kratkim filmom predstavljena je i njena prva javna skulptura monumentalnih dimenzija Raspon u tenziji  (1996) koja je izvedena ipostavljena u Čačku 2023. godine.

Izložbe Klara Siprel i Pol Strand: Slike drugog sveta“ i „Muzikalnost i skulpturalnost – Olga Jevrić“ biće otvorene do 2. marta 2026. godine. 

Foto Bojana Janjić.

MSUB – Izložbe „Klara Siprel i Pol Strand: Slike drugog sveta“ i „Muzikalnost i skulpturalnost – Olga Jevrić“ u Muzeju savremene umetnosti

Foto – Bojana Janjić (Olga Jevrić – Zakrivljena Forma, 1957)

Izložbe „Klara Siprel i Pol Strand: Slike drugog sveta“ i „Muzikalnost i skulpturalnost – Olga Jevrić“ biće otvorene za posetioce Muzeja savremene umetnosti od 6. novembra 2025. do 2. marta 2026. godine. Ove izložbe deo su progama obeležavanja jubileja 60 godina MSUB.

Izložba „Klara Siprel i Pol Strand: Slike drugog sveta“ po prvi put će integralno predstaviti fotografska portfolija Klare Siprel (Clara Sipprell) i Pola Stranda (Paul Strand), koji su u Zbirku fotografije, filma i videa dospeli kao vrsta institucionalnog poklona i diplomatske razmene osamdesetih godina prošlog veka. Mapa od sto fotografija Klare Siprel poklonjena je Muzeju 1982. godine kao poklon Galerije Markus Fajfer iz Njujorka, preko Jugoslovenskog kulturnog centra u Njujorku. Dva portfolija Pola Stranda, sa ukupno dvadeset ručno izrađenih fotografija, Muzeju su poklonjena 1983. godine direktno od strane Fondacije Pola Stranda iz Njujorka, preko Američkog kulturnog centra u Beogradu.

Prakse Klare Siprel i Pola Stranda, nastale u prvim decenijama 20. veka u Njujorku, smatraju se ključnim za razumevanje rane američke fotografije. Njihove poetike i pristupi razvijali su se simultano – piktorijalna, poetska i atmosferična fotografija Klare Siprel i modernistička, stroga kompozicija Pola Stranda – što omogućava jedinstven uvid u dinamiku formiranja fotografije tog perioda. Različite, ali komplementarne metode otvaraju i priču o istorijatu samog medija, vraćajući nas u vreme kada se fotografija borila za svoj status i autonomno mesto unutar umetnosti.

Objedinjujući naziv izložbe, Slike drugog sveta, podstiče višestruke asocijacije – s jedne strane priziva odnos prema prošlosti i refleksiju epohe u kojoj su fotografije nastale, a s druge ističe zanimljivost foto-putopisa kao dnevnika o drugim sredinama i kulturama. Upravo to nam na osoben način otkrivaju obe fotografske mape.

Autorka izložbe je Una Popović, kustoskinja Zbirke fotografije, filma i videa MSUB.

Izložba „Muzikalnost i skulpturalnost – Olga Jevrić“autora dr Rajke Bošković, realizuje se u okviru ciklusa UMETNOST I LIČNOST – skulptorke iz kolekcije MSU (6). Olga Jevrić, nesumnjivo jedna od najznačajnijih umetnica 20. veka, odabrana je da se njenom izložbom, kao centralnom u ciklusu pomenutom ciklusu, doprinese obeležavanju značajnog jubileja Muzeja, imajući u vidu da je bila među prvim umetnicima koji su izlagali u Salonu MSU-a  upravo 1965. godine. 

Umetnost Olge Jevrić, noseći u sebi duboku istinu koja se nalazi iza pojavnih oblika i stvari, govori o vanvremenskom, neprolaznom, (od)uvek prisutnom u ljudskom postojanju i bitisanju. Suštinska odlika njenog celokupnog skulptorskog opusa, bez obzira na sve brojne i raznovrsne varijacije, jeste u osnovi jedna dominantna ideja – večita borba suprotnosti, i u fizičkom, i u duhovnom svetu.

Povodom umetnosti Olge Jevrić, pored mnogih tumačenja veoma značajnih kritičara i istoričara umetnosti, može se govoriti i o jednoj dimenziji koja do sada nije dovoljno istaknuta – muzikalnosti skulptorskih oblika. Svojevrsna vizuelna muzikalnost u njenom delu upućuje na epski ton, epsku zvučnost, epsku uzvišenost poniranja u dubine vremena, sećanja i doživljaja. To je skulptura epskog mišljenja i pevanja – širokog, oporog, iz dalekih sfera, bez površne tugaljivosti osećanja, nestalnih trenutnih raspoloženja, neobazrive raspričanosti; sve je svedeno na bit, na vekovno, na opšteljudsko, na bezvremeno, na trajno, na „tri puta u vatri pretopljeno”. To nisu ugodni tonovi milozvučne lirske melodije, nego snažni i teški dramatični tonovi, izvorni – neuglađeni i neuglačani; robusni – sa grubim tragovima i ožiljcima iskonskog, ogoljeni u svojoj istinitosti postojanja i u sveprisutnoj dimenziji neumitne borbe suprotnih sila: oblika i praznine, linija i masa, svetlosti i mraka, trpljenja i prkosa, rađanja i umiranja, stradanja i opstajanja. Oblici – teški i napeti; materija – neuglađena i sirova; površina – tmasta i neuglačana. Govor oblika i samog materijala – o opstajanju, tegobnosti opstanka, o večitoj borbi suprotnih sila u nama i oko nas. Muzikalnost i skulpturalnost prisutne su u njenom skulptorskom delu kao stanje teške i dramatične atmosfere – uzvišene u svojoj oporosti i opore u svojoj uzvišenosti.

Na izložbi će umetnost Olge Jevrić biti predstavljena skulpturama iz njenog celokupnog opusa iz kolekcije MSU-a, kao i iz kolekcija SANU i Kuće legata u Beogradu.