Aleksandar Ćuković: Papir, gnoj, krv
U radnoj sobi, za radnim stolom, sasvim obične radne večeri, po ko zna koji put, nakon što sam istog dana prethodno bio suprug, novinar, vrtlar, vratar, brat, kolega, drug, sagovornik,…
Film, muzika, izložbe... Književnost, pozorište...
U radnoj sobi, za radnim stolom, sasvim obične radne večeri, po ko zna koji put, nakon što sam istog dana prethodno bio suprug, novinar, vrtlar, vratar, brat, kolega, drug, sagovornik,…
Nikola Šimić Tonin Svijetla staza jednoga života. Staza ljudskosti. Životna i spisateljska staza liječnice i književnice Jasmine Hanjalić, kruni se Pričama u bijelom. Crnine i bjeline. Priče u bijelom. Biblioteka…
Branka Srdić Živanović, prof. – O knjizi Zorana Ilića KOTRLJANJE BERTOLTA BREHTA Devetnaesti vek. Setimo se Mopasanove priče o dva prijatelja koji na obali Sene pecaju mirno, dok topovi pucaju.…
(U spomen na čika Branka Senćanića) Zimus sam svaki drugi dan razgovarala sa čika Brankom. Iz Beograda, sa Lekinog brda, iz ulice Miklošićeve. Koji je sada na adresi, čestici toj…
Ono čega nema u rečima, u usmenoj ili pisanoj književnosti, osuđeno je na zaborav, prećutkivanje, a samim tim i nepostojanje. Sve što je moglo biti preneto, iz najdalje prošlosti, do…
(odlomak iz istoimenog neobjavljenog romana) Pisac Aleksandar Kabakov preporučuje da se u Kijev doputuje ujutru, vozom. Tako, čim se napusti zanimljiva, sa zidovima u ornamentima mozaika, železička stanica, druženje sa…
Još uvjek sanjam bjele trešnje i jedan osmjeh sa hiljadu sunaca. Ni najveća soba moja ovdje u hladnom gradu ne krije uspomene. Prašina čeka u potkrovlju ove samačke sobe, sve…
…roman poprskan kafom (Dva odlomka) (Prvi odlomak, početak romana) 1. SALATA ZA MAČORE, ZA NJIHOVE POSNE BRKE Između ubitačnog, odvratnog, ponižavajućeg i gotovo osvetničkog bombardovanja – i dve vazdušne uzbune…
OFF LINE kolumna Kad smo sestra i ja bili mali, mama nam je govorila da smo plave krvi, da našim venama teče plava krv. Što se mene tiče, istinu ne…
Ona je bila pametna, obrazovana, lepa žena. Žena u čijim se očima mogla slutiti njena pronicljivost, ali i strast. Žena bez mane. Ili, skoro bez mane, jer znao joj je…
Nalik mrkozelenoj paučini povija se na vjetru, kao sito gusta, zelena grana koromača izraslog iz pukotine bijelog kamena na vrhu lukobrana! Prolazimo u koloni kraj nje i još izdaleka pjevamo…
Ušuškati se u lelujavu paučinu sećanja i po njenim nitima kao po žicama harfe, izvlačiti tihu muziku iščezlog vremena, odbeglog u gluvu noć luke neispunjenih snova. Sakupiti na obali školjke…