Tag Archives: Jagoda Kljaić

Jagoda Kljaić: MUSAKA SA LEKINOG BRDA

(U spomen na čika Branka Senćanića) Zimus sam svaki drugi dan razgovarala sa čika Brankom. Iz Beograda, sa Lekinog brda, iz ulice Miklošićeve. Koji je sada na adresi, čestici toj i toj, jednog beogradskog groblja. Uzalud mu mjesto vječnog počinka,

Jagoda Kljaić: POSLJEDNJA SEKUNDA NA ASFALTU

Tko je čovjek koji majci i ocu dolazi na vrata kako bi im rekao da je njihovo oboje djece istovremeno poginulo u saobraćajnoj nesreći? Hoće li on ikad napisati svoju neizmišljenu priču iz života? Vjerojatno je policajac. Obično dolaze dvojica.

Jagoda Kljaić: Susret među proteinima malarije

Za D. Danas je petnaesti oktobar i ona odlazi … Kiša pada treći dan zaredom, jučer i danas na mahove, stotinu koraka bez kišobrana, onda odjednom pljusak, skoro bi šetač morao potražiti nadstrešnicu ili haustor, da se kišobran malo ocijedi.

Jagoda Kljaić: NEVIDLJIVOM STAZOM, ZA MIRISOM

Bolest ne priznaje odustajanje, a u njenom slučaju ni uzmicanje. Stvarno stanje je jasno, potvrđeno od više specijalista oftalmologa iz dvije državne i tri privatne klinike. Nije potrebno tražiti mišljenje u Rusiji, Italiji, Njemačkoj, zašto se izlagati trošku, zaduživanju, putovanju.

VESNA DENČIĆ: Kad zabride uspomene

Recenzija knjige Jagode Kljaić „MIMOZE U MORU“ – Presing, 2015. Kada se pojavi nova knjiga to predstavlja radost i za stvaraoca i za čitaoca, a kada se pojavi knjiga poezije, na hiljade svetlica polete u nebo. Poezija, ta kraljica duha

Jagoda Kljaić: SINOĆ, BEZ JUČER

Vratila sam se jučer. Ne, vratila sam se sinoć. Namjerno. Napravila sam razmak kako bi se u njemu nešto izgubilo, ponor-provaliju u koju bi štogod ispalo, odkrhnulo se i odletjelo u dubinu koja ne vraća eho; kako ne bi bilo

Jagoda Kljaić: Kako ću postati besmrtna

Pod lupom: Fejsbuk u vašem životu, priča broj 2/II Priča Jagode Kljaić nije obična priča o nekom muškarcu ili ženi kojima se netko ili nešto dogodilo, već veoma neobičan tekst, u konačnici, uputstvo koje vrijedi ispripovijedati, jer nam na duhovit

Jagoda Kljaić: OD PUNOGLAVCA DO ŽABE

Žalim neprekidno. Žalim sebe, ljude oko sebe, žalim što imam i što nemam, za onim što je nestalo, preostalo, izgubljeno, nađeno, izrečeno ili nekazano, poslano ili izgubljeno, korišteno ili odstajano, željeno a neostvareno. Ponašam se kao punoglavac. Ne vidim, ne

OBJAVLJENA ZBIRKA PRIČA JAGODE KLJAIĆ

PJESMA ZA KORZO – GLINSKI SPOMENAR Iz štampe je izašla zbirka kratkih priča saradnice Prozaonline Jagode Kljaić pod naslovom: PJESMA ZA KORZO – Glinski spomenar. U njoj je, na 136 stranica, 26 priča o rodnom gradiću Glini iz vremena autoričinoga

Jagoda Kljaić: KRV I SANGRIA

Na nebu su se ukrštala tri aviona. Promatrala sam ih kroz prozor. Nakon što sam obrala jabuke u sobi, kako to činim već nekoliko godina, svako jutro, bez obzira na vremenske uvjete, a još manje zavisno od nevažne činjenice da

Jagoda Kljaić: TRENUTAK LUDILA

Kad mi za vrijeme jednoličnoga pljuska odjednom zašumi more u ušima, prepoznam znak. Umjesto ozona nosnice upijaju miris osušene školjke izbačene na liticu. Morska trava počne mi izlaziti na usta, grebeni se taru o moja bedra i, vrijeme je. Navlačim,

Jagoda Kljaić: PASAT DONOSI RIJEČI

Nije lako kad krene pasat. U kasno poslijepodne, skoro predvečerje, poslije sparnoga dana, čije je jutro obećavalo još jedan dan iz snova. Pasat donosi kišu u izmorene oči i, morskom vodom oprani, kamen na prsa. Nema sile koja ga može