Jasmina Hanjalić: ZATOČENIK DŽEMO

Džemina djevojka je imala dvadeset godina i najljepše grudi na plaži. Lijepa, duge kose i nogu, kupala se u toplesu i svima pokazivala svoje čvrste obline. Upoznala me sa njenim roditeljima, kojima nije smetalo što im kći jutrom izlazi iz bungala koji je unajmio pedesetogodišnji razvedeni gasterbajter iz Njemačke. Sve je bilo normalno, a ja sam zamišljala svoga oca kako s nožem u ruci trči za srednjovječnim čovjekom koji mu uvlači dijete u krevet.
– Uvijek me osvajaju dugonoge – rekao mi je Džemo dok smo lješkarili ispod starog platana kraj male stare crkvice sv. Roko.
– Džemo, pamtiš li prvu ljubav? – upitah ga jednom u uobičajenoj ljetnoj dokolici.
– Prvu djevojku sam toliko volio da nisam vodio ljubav s njom ni kad mi je noć prije polaska u vojsku sama došla u krevet. Želio sam da me čeka netaknuta.
– I, je li te čekala?
– Udala se poslije pola godine i nikad je više nisam vidio.
Sljedeće godine Džemo je došao na ljetovanje u društvu još mlađe i ljepše djevojke.
-Pronašao sam prvu ljubav prije tri dana u Zagrebu i proveli smo dan i noć zajedno!
-prvo mi je rekao kad smo se sreli na plaži. – Ona je sada udata, punačka, depresivna i istrošena žena.
-Je li tvoja velika ljubav imala duge noge i dugu kosu? – upitah ga tada.Samo se nasmijao.
Poduzetnika Džemu, koji je posjedovao restorane i kockao se u uglednim njemačkim kockarnicama, kovrdžave prosijede kose i još mladolikog preplanulog lica, srela sam nakon pola godine u Sarajevu. Te zime za Božić, u glavnoj ulici ispred kafane Park, reče mi da se vraća u rodno selo, da je prodao restorane i najnoviji mercedes. Na brzinu me upita za zdravlje i reče da ga supruga čeka s druge strane ulice. Dugonoga punačka žena njegovih godina, duge kose skupljene neuredno u rep mahnu mu kratko i pođe prema njemu.