EARLY THIS MORNING WHEN YOU KNOCKED UPON MY DOOR (and I said hello satan i belive it’s time to go)
Živko Ivković – Kulturni centar Šabac, 2010. Šabac
Koliko je teško odreći se navika stečenih u mladosti, nedvojbeno je svjestan i Živko Ivković, predstavljajući svoju novu rock’n’roll avanturu Early this morning when you knocked upon my door. Privržen jeziku «zapadnjačkog prapočetka», šabački nas autor, osim nostalgičnom pričom, iskusno i galantno «omotava» eksperimentalnom ekavicom, nastalom koketirajući s izvornim frazama svojih (naših) muzičkih idola: Hendrix, Morrison, Brian Jones, Lennon, Joplin… – poput pokojeg davno popušenog džointa, stvorenog dugokosog proznog subjekta.
U «trenutku zasluženog odmora», subjektov entuzijazam čezne za šezdesetima, dok se rock protest još odražavao besplatnim koncertnim maratonima, namjesto danas prodanih polusatnih svirki predizbornim kampanjama. Iako je njemu u zavidnom rockerskom stažu preostalo jedino pobjednički proći kroz cilj, između četiri zida, okrećući crne pucketave vinile kao eliksir života, prkosi i vremenu, i (narodnjačkom) neukusu mladih marketinški naivnih generacija, popovima, zelenašima, političarima – svojom ustrajnosti za kormilom rock’n’roll-a, «jedinog broda koji neće potonuti». Prvi razlog je taj, što more kojim plovi pripovjedački potencijal Živka Ivkovića, puno je iskustva i znanja. Drugi, nimalo manje važan, što su jedra tog broda ispunjena dovoljnom količinom čvrstih akorda glazbenih ikona, za oploviti svijet. Za to su se pobrinuli: Korni grupa, Bijele strijele, Bezimeni, Atomi, Džentlmeni, Iskre, Elipse, Mladi, Indexi, Komete, Krvna grupa, Kameleoni, VIS Sjene, Siluete, Invazija…
Early this morning when you knocked upon my door predstavlja autorovo ukoričavanje predane ljubavi, spram rock’n’roll-a.
U Puli, 17. 10. 2010.