Nemoj se vezivati za ljude, za stvari, za bilo šta na ovome svijetu, jer sve je prolazno. Vežeš li se za njih izgubićeš sebe. Kada si svoj možeš sa sobom raditi šta želiš i kada želiš. Imaš sebe u sebi i ne može ti se desiti nešto nepredvidivo, jer ti sebe nikada nećeš ostaviti, nikad izdati. Sa sobom si najsigurniji.
Vežeš li se za bilo šta drugo slomićeš se, pašćeš. I nikada nećeš biti isti. Jer isto kao kad si svoj, pa ti sebe vajaš onako kako želiš, e baš isto tako drugi žele tebe da vajaju kako im se prohtije, a ti kada si se već vezao, nemaš drugog izbora nego da im se prepustiš. Oni te gnječe kao glinu. Prave oblik kakav im odgovara, a kad im više ne odgovara, razvale i prave nanovo. I ti budeš sav izgnječen i izmrvljen, jer u svakom de novo pokušaju poneki tvoj dio se izgubi. Poneka mrva ostane na podu, vajar ni ne primijeti. Desi se i da je zgazi. I kako onda da budeš posle kao što si bio prije? Kako da sačuvaš sebe cijelog, ako pustiš da se vežeš?
Nemoj biti ni usamljen! Jedinka sama ne može opstati. Moraš živjeti među ljudima, inače ćeš postati osobenjak. Moraš imati stavove, inače ćeš se izgubiti. Ići ćeš od jednog do drugog puta i svaki će ti biti isti. Živi među ljudima, ali se ne trudi da se stopiš sa masom. Masa proždire. Ne tuguj, ako vidiš da te mnogi ne razumiju, već slavi, jer to je znak da si sebe sačuvao. To znači da postojiš. Budu srećan ako te i jedan razumije, to znači da ti je srodna duša. Ali ne dozvoli sebi da se vežeš za njega. Živi pored njega kao on pored tebe – spleteni u istu nit, ali ne svezani..
Sjajno, lijepo napisano, odgovara svijetu kakav je danas. Bravo!
P.S. A kako mislite da ce biti, pisite i o tome.
Beskrajno lijepo… kao da ste prozivjeli,osjetili,naslikali nase zivote…
psHocemo jos tekstova!
🙂
Nikad svoje srce ne stavljaj na tudj dlan, i da te beskrajno voli uhvatice ga grč, stegnuće šaku i nesvesno te povrediti…
Lijepo rečeno! I suština mojih riječi. Hvala!