Strast i pisanje.

*
Pesma kao lom jezika.

*
Može li se poezija identifikovati samo po svojoj „lirskoj suštini“?
*
Prema Miodragu Pavloviću „pesnik je tu da osluškuje kretanja na dnu jezika, ili da ponovo čuje prajezik, u njegovoj zaboravljenoj svežini“.

*
Iz unutrašnjeg sklopa pesničkog dela.

*
Ono što iskažemo jezikom nadmašuje moć jezika.

*
Volšebnost poezije.

*
Neiscrpnost pesničkih oblika.

*
Pesma – gradnja jezika.

*
U gestualnoj poeziji sjedinjavanje: zvuka, glasa, pokreta i prostora.

*
Ritmičnost i dvosmislenost prirodnog jezika.

*
Lomljenje tradicionalističke sintakse u aleatornoj i stohastičkoj poeziji.

*
Dinamika govornog niza i ritmički prelivi u apejronističkoj poeziji.

*
Iz sintaksičke neukrotivosti nastaje nova slika sveta.

*
Za Valerija pesma je „produženo oklevanje između zvuka i smisla“.

*
Da li je pesnik gospodar jezika?

*
Prema Naomu Čamskom jedno od zajedničkih svojstava svih jezika „jeste njihov stvaralački vid“.

*
Pesnički oblik (forma) otvara nam skriveno biće pesme.

*
Neizrecivo – neotuđivi deo već iskazanog.

*
„Jedno od suštinskih svojstava jezika je to što on pruža sredstva za izražavanje neodređenog broja misli i za umesno reagovanje u neodređenom rasponu novih situacija.“
(Naomi Čamski)

*
Unutrašnji kreativni agon stvara pesničko delo.

*
Poraz govora – poraz pesme.

*
Od privida ka istini.

*
Gde je stanište pesme?

*
Šta je to prirodni jezik?

*
“A jezik, može li on da bruji“?
(Rolan Bart)

*
Govor i simbolička funkcija.

*
Stvaranje novih oblikotvornih jedinica jedno od osnovnih načela signalizma.

*
Značenje i oblik združeni u poetski sev.

*
Ko koga poseduje: pesnik jezik, ili jezik pesnika?

*
„Tekst koji pišete mora da mi pruži dokaz da me želi.“
(Rolan Bart)

*
Asocijativni mehanizmi stohastičke poezije.

*
Osporavanje klasičnog humanizma u neoavangardi.

*
Pesnikov izbor je presudan.

*

„Poezija se govori, ona je govor, ali ne dolazi iz govora, ona nije sama ta izgovorenost. Nije ni samo jezik, niti je poezija usavršavanje jezika, njegova kultura. Ona dolazi iz predjezika, i predsmisla.“
(Miodrag Pavlović)

*
Da li postoji samo jedno motivaciono jezgro apejronističke pesme?

*
Ka jezičkoj dimenziji znaka.

*
Prostorno razuđivanje reči u signalističkoj pesmi.

*
Oslobađanje jezika od ultimativnog karaktera govora.

*
Prema formalistima poetski govor je govor konstrukcija.

*
Neiscrpnost značenja u apejronističkoj pesmi.

*
Raščlanjavanje govornog niza u stohastičkoj pesmi.

*
Ritmičko-akustički sloj u foničkoj pesmi često je iznad značenjskog.

*
Šta uopšte znači „razumeti“ pesmu, pita se Gadamer.

*
Unutrašnja zatvorenost pesničkog dela i oslobođeni jezik.

*
Izvor i tokovi reči u apejronističkoj pesmi.

*
Pesma – stvoreni i imaginarni zavičaj pesnika.

*
„Svaki elemenat govora prima se na dva plana: na planu ponovljivosti jezika i na planu neponovljivog iskaza“.
(Mihail Bahtin)

*
Šta bi to bila društvena odgovornost teksta?

*
Nestabilnost književnog jezičkog sistema.

*
Neprekidna evolucija signalizma i signalističkih formi.

*
„Pisanje, to je: nauka o uživanjima u jeziku, njegova kamasutra.“
(Rolan Bart)

*
Stvaralačka novina osnovno oružje neoavangarde.

*
Novi odnos čoveka i Kosmosa u scijentističkoj (kosmološkoj) fazi signalizma.

*
Prema Tejaru de Šardenu “duboka atomičnost vasione vidljivo izbija na površinu u svakidašnjem iskustvu“.

*
Osloboditi se izgovarajući pesmu.

*
Pesma ontološki most između čoveka i sveta.

*
Iznoseći stvari iz tmine nepostojanja.

*
Šta bi to bila, prema de Sosiru, „ne-lingvistička osnova jezika“?

*
Groteska i crni humor nesporni elementi aleatorne, tehnološke i nađene poezije.

*
Neutaživa strast prema jeziku.

*
Trčanje kroz nepreglednu prašumu reči.

*
Razgrađivanje jezičkih znakova.

*
Kakva je to reč koja, prema Bahtinu, blokira i zamrzava misao.

*
Objektivnost jezika.

*
Gde su „vidljive granice reči“?

*
Posebnost i opštost pesme.

*
Kako ponovo stvoriti svet?

*
„Uvek treba imati dve ideje da bi jedna mogla da uništi onu drugu.“
(Žorž Brak)

*
Iz magme jezičkog haosa blesak apejronističke pesme.

*
Stvaralačka moć jezika.

*
Sposobnost reči da u apejronističkoj pesmi menjaju prvobitna i iskazuju nova značenja.

*
Produbiti svoju tehniku pisanja.

*
Misliti nemišljivo.

*
Pomoću reči i znaka oblikovati svet, stvoriti sliku sveta.

*
„Vidljivi svet nije više zbilja, a neviđeni svet nije više san.“
(V. B. Jejts)

*
Polimorfna tekstura signalističkog dela.

*
Šta kritika može da traži od pesnika?

*
Problem semioze u neoavangardnom književnom delu.

*
Poetika citatnosti i žanr kolaža.

*
Dekomponovana slika sveta u stohastičkoj pesmi.

*
Za Borhesa vreme je tajna neizmerna poput prostora.

*
„Pisanje je (negacija) poništavanja vremena.“
(Fransis Ponž)

*
Čudesno otvaranje jezika i znaka u signalističkoj pesmi.

*
Poezija – jezik u njegovoj kosmičkoj funkciji.

*
Prema Jakobsonu bez erotizacije jezika u književnosti svaki jezik je mrtav.

*
Unutrašnji nemiri i kosmičke vizije u poemi „Putovanje u Zvezdaliju“.

*
Gde je pravo poreklo jezika?

*
„Ožiljci granica tuđe reči. Tragovi u sintakstičkom ustrojstvu.“
(Mihail Bahtin)

*
Raznovrsnost i simbolička ponornost jezika.

*
Novi modeli pesničkog jezika u signalizmu.

*
„Promenom forme, transformacijom kodova ljudskog sporazumevanja, može da se menja i smisao poruke.“
(Žan Pjer Faj)

*
Kolaž kao „transsemiotički citatni žanr.“
*
Kako svesti jezik na nulti stepen značenja?

*
U konkretnoj poeziji nestajanje reči i njeno preobraćanje u znak.

*
„Sve se pretače u jezik, ljudi verbalizuju lako svoje unutarnje porive i spoljne pokrete.“
(Miodrag Pavlović)

*
Nepresušna energija „aktivističkog inovacionizma“ u signalizmu.

*
U pesmi – izvorno otvaranje bića.

*
Beskonačni prostori postojanja.

*
Kada pesma nadilazi pesnika?

*
Da li egzistencija može postati biće?

*
„Osećam i samog sebe kao tajnu.“
(Borhes)

*
Poetika zauma i razaranje značenja prirodnih jezika.

*
Opredmećena reč.

*
Da li na istorijsku avangardu možemo gledati kao na „veličanstven i neuspeo pokušaj rušenja institucija evropske civilizacije“ kako tvrde neki kritičari

*
Posebni načini jezičkih sklopova u apejronističkoj pesmi.

*
Otkriti znake svog vremena.

*
„Čovek svagda sa sobom nosi celu svoju istoriju i istoriju čovečanstva.“
(Jung)
*
Iz antinomične strukture pesnikovog bića.

*
„Teškoća leži u jeziku“, kaže Hajdeger.

*
Kada umetnik stvarnu prirodu doživljava kao odraz umetnosti?

*
„Rečnik je sigurna vrednost. Neiscrpna.“
(Fransis Ponž)
*
Tematizovanje umetničkih izražajnih sredstava u neoavangardi.

*
Šta je pesma?

*
„Jezik je kuća bića. Čovek stanuje u toj kući.“ (Hajdeger)

*
Ka biti umetnosti istraživanjem izvora umetničkog dela.

*
Kako kreativnim radom u jeziku menjati stvari?

*
Reč kao materija i pesnički oblik.

*
Da li na umetnost možemo isključivo gledati kao na komunikaciju kako to čine pojedini tumači neoavangarde?

*
Ka izvorištu jezika i pesme.

*
Kako stvarnosna poezija apsolutizuje stvarnost?

*
Pesnik – izvor svog dela.

*
Unutrašnje prožimanje oblika i značenja.

*
Udes jezika.

*
Ogoljeni postupci neoavangarde.

*
Ka estetskoj destrukciji jezika.

*
Neoavangarda kao negacija ali i nadgradnja književnih i umetničkih dela i oblika (formi) koji su joj prethodili.

*
U vrtlogu nezaustavljive igre apejronističke pesme.

*
Kako pesmom iskazati celinu bića?
*
U čemu se sastoji stvarnost dela?

*
Iz eksplozivnog ozračja apejronističke pesme.

*
Neizrecivo prisutno u svemu iskazanom.

*
„Reč kao sredstvo (jezik) i reč kao osmišljenje. Osmišljavajuća reč pripada carstvu ciljeva. Reč kao poslednji (viši) cilj.“
(Mihail Bahtin)

*
Izvorni unutrašnji rad pesnikovog bića.

*
Igra znaka i značenja u signalističkom delu dovedena do ekstrema.

*
Ogromna je moć reči jer može delovati iz spoljnjeg i unutrašnjeg kosmosa i sveta.

*
Umetnost prema Jaspersu kao „metafizičko šifrirano pismo“.

*
Ostvarenje egzistencijalnog poetskog diskursa u fenomenološkoj poeziji.

*
Kada čovek prestaje da vlada rečima?

*
Povratak rečima.

*
Ljudski senzibilitet, u našem vremenu, povećava se pomoću artificijelnih vrednosti.

*
S’ pesmom ka izvorištu neizrecivog.

*
S pesmom do nedosežne granice ljudskog postojanja.

*
Dvoumica prema jeziku izvan poezije.

*
Pesma – izvorno izricanje sebe i sveta.

*
„Rečima izgonim svoje demone.“
(Rolan Bart)

*
Paraleksičke konstrukcije i razaranje prirodnog jezika u dadaizmu.

*
Pesmom otkrivati sebe u svetu.

*
Prema Frensisu Ponžu reč je „stvorila svet imenujući ga, ističući ga, predajući ga dalje“.

*
Dovođenje reči i znaka do nesaznajnog bića pesme.

*
Eksplozivni dinamizam apejronističke poezije.

*
Internacionalizacija umetnosti u neoavangardi.

*
Gde je granica poezije iznad koje više ništa ne može biti izrečeno?

*
„Čovek je stvorio svet imenujući ga. Neimenovani svet je haos.“
(Fransis Ponž)

*
Pesmom otkrivati svet.

*
Po nekim zapažanjima život oponaša umetnost u većoj meri nego umetnost život.

*
„Ne smemo smetnuti s’ uma da je naše doba – doba eksperimentalne umetnosti.“
(Roman Jakobson)

*
Neizrecivo nadilazi snagu jezika.

*
Novi sev značenja iz raskomadanog tela apejronističke pesme.

*
Sa pesmom ka temelju bića.

*
Neizrecivo – biće govora.

*
Rastrošnost reči i značenja u apejronističkoj pesmi.

*
„Metajezik nije samo kôd – on je uvek u dijaloškom odnosu sa jezikom koji opisuje i analizira.“
(Mihail Bahtin)

*
Pesma – bivstvovanje u svetu.

*
Raslojavanje sveta jezika i sveta stvari u signalističkom delu.

*
Signalizam – pesničko iskustvo jezika i znaka.

*
Poezija kao igra i istraživanje.

*
Zvukovno osvajanje tekstualnog prostora u foničkoj pesmi.

*
Pesnik u stalnom traganju za izvorom svog pevanja i korenom egzistencije.

*
Nadrastanje stvarnosti pesmom.

*
Signalistički tekst – jezičko i znakovno tkanje.

*
Transcendencije kao struktura egzistencije.

*
Fenomenološka poezija – direktan pristup stvarima.

*
Ruski formalizam i stvaranje „strukturalne lingvističke poetike“.

*
Pesma, pevanje i trajanje – sažeto vreme.

*
Kako osetiti celinu vremena?

*
Iz punoće kosmičkog i ljudskog univerzuma.

*
Ka jedinstvu egzistencije i transcendencije.

*
U signalističkoj umetnosti dati sliku novog, oslobođenog jezika i sveta.

http://www.miroljubtodorovic.com/
http://mtodorovic2.blogspot.com/
http://www.rastko.org.rs/knjizevnost/signalizam/index.php#_rastko




Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *