Oni pred kojima se morate dokazivati, i to svakoga dana, zapravo je 1318 ljudi koji se nalaze na popisu prijatelja na Facebooku.
Svaki od njih svako jutro, podne ili veče budi se s mobilnim u ruci. Prije nego što dokraja otvori oči, već će scrollati po svom newsfeedu i provjeravati „ko su sada“ njegovi prijatelji. Ako ste vi među sretnicima koji su promijenili sliku profila još dok je ta osoba spavala, postoji šansa da baš zbog vas do kraja otvori oči. Možda vam fotku čak i lajka. Samo možda. Svi mi, naime, znamo da se ništa u virtualnom svijetu ne lajka tako lako.
Svakom lajku, naime, prethodi dugotrajno vaganje koristi i štete. Zamislite samo razmjere štete počinjene nekim nehotičnim lajkom. Naprimjer, lajkom stvarno odlične fotografije inače odlične cure, čije objave inače ne lajkate jer ona ne lajka vas. Strašno. Još gore, zamislite štetu prouzročenu lajkanjem fotografije osobe koja vas inače lajka, ali vi nju ne – jer joj time dajete do znanja koliko ste cool. Lajkanje profila ljudi koje inače ne doživljavate dozvoljeno je samo u izuzetnim situacijama. Naravno da ste svima lajkali francusku zastavu na profilu – čovjek ste. Uostalom, želite spriječiti nove terorističke napade.
Ako je nedavno umrla neka velika rock- ili pop-zvijezda, gotovo je neophodno staviti poveznicu na njihovu pjesmu u opis profilne. Naravno, izostanak poveznice bit će opravdan ako ste ranije objavili status s kreativnom RIP posvetom. Ako u posljednjih sedam dana mediji nisu pisali o preminulim muzičarima, imate slobodu objaviti koju god pjesmu želite. I, ne zaboravite, Balašević više nije akutuelan, naime staromodan je i još je živ.
Check-in najbitnija je stvar prilikom objave svake fotografije. Uostalom, to je i razlog zašto koristite Facebook. Ili mobitel. Bitno je, naime, da što je moguće više puta kod vaših prijatelja i potencijalnih neprijatelja izazovete osjećaj ljubomore ili zavisti. „Aha, vidi, on je opet na pizzi, a ja moram jesti amin gulaš“, tužno će prokomentirati vaš prijatelj X. Y. kad vidi da ste se čekirali u lokalnom fast foodu. Zamislite tek grimase bijesa i očaja vaših prijatelja kad objavite fotografiju šoljice kafe i naznačite da se nalazite u kafeu u koji zalazite minimalno triput sedmično.
Kad dan događaja, na primjer koncerta, napokon dođe, objavite minimalno dvije fotografije svakih pola sata. naprimjer, došli ste na koncert i okruženi ste s 5.000 ljudi. Zbog gužve i vaše prosječne visine, izvođača jedva da možete vidjeti. Naravno, prisiljeni ste izvaditi mobilni i koncert provesti čekajući prigodan trenutak za okidanje super fotke za check-in na Fejsu.
Budući da Facebook postoji već 12 godina i da mu se u međuvremenu pridružio zavidan broj drugih društvenih mreža, ne radi se o ničemu novome. Iako je maloko toga bio svjestan, mi smo stvarno pristali postati naša fotografija. U prevodu, ako se redovno ne čekirate u McDonaldćsu, ne objavljujete hashtagove sadržaja #sunny ili fotkama ne dajete do znanja da jedete avokado, vas ni nema. Ono što radite izvan granica svog profila na društvenim mrežama, uopšte se ne računa.