Foto: „Glas Podrinja“ // Preuzeto sa: „Glas Podrinja“
„Proza Online Roockopis 4“, četvrta je knjiga hronike Živka Ivkovića Francuza, koji više od pola veka prati, beleži i tumači rokenrol scenu. Na oko 180 stranica sabrano je 50 tekstova nastalih uglavnom tokom poslednje tri godine, ali se među njima našlo i nekoliko starijih zapisa. Dok je pripremao rukopis, Ivković je pronašao tekst iz 2015. godine o Uskršnjem rok maratonu i odlučio da ga uvrsti u knjigu.
Vratio mu se zbog jedne, za njega važne, ispravke u pamćenju šabačke rok scene.
-Te 2015. godine Kulturni centar je organizaciju Uskršnjeg rok maratona ustupio Kancelariji za mlade. Kasnije je „Goblinima“ dodeljeno priznanje za pokretanje maratona, iako oni sa njegovim osnivanjem nisu imali nikakve veze, samo su imali nastup na bini. Organizator je bio Dragan Đokić Gane, bas gitarista hard rok grupe „Lokomotiva“, zajedno sa ostalim članovima grupe. Ja sam od prvog dana bio uz njih i znam kako je sve počelo- ističe Ivković.
Šabac u rokenrol zapisima
U novom „Proza Online Rockopis-u“ posebno mesto imaju tekstovi posvećeni ljudima i grupama koji su ispisivali istoriju šabačkog roka. Ivković izdvaja priče o „Grupi 69“, „Crnim senkama“ iz 1967. godine, Miodragu Markoviću Sonjici, kao i Minji Đorđeviću, gitaristi „Baš Čelika“ i „Slatkog limuna“, koji je jedno vreme svirao i u „Crnim senkama“.
O Đorđeviću piše i kao o čoveku čiji je put kasnije vodio daleko izvan muzičke scene.
-Bio je profesor, dekan i prodekan na Karićevom univerzitetu u Beogradu, a predavao je i širom Evrope. Mislim da je on verovatno jedan od najobrazovanijih ljudi koji su se bavili rokenrolom u Srbiji. Sa ta četiri teksta sam pokrio šabačku rokenrol istoriju- objašnjava.
Ipak, „Proza OnlineRockopis 4“ nije knjiga zatvorena u granice jednog grada. Ivković piše o izdanjima koja mu stižu iz Srbije i drugih nekadašnjih jugoslovenskih prostora, o knjigama koje čita i muzičkim događajima kojima prisustvuje.
-Ljudi mi šalju knjige iz različitih krajeva, iz Hrvatske, Zagreba, Beograda, Srbije. Kada je pročitam, napišem svoje viđenje u znak zahvalnosti- dodaje.
Tako su se u novoj knjizi našli i zapisi sa festivala i koncerata, svojevrsni izveštaji sa rokenrol scene koju Ivković godinama prati.
Od Nišvila do Velikog Gradišta
Jedno od mesta kojima se vraća iz godine u godinu je Nišvil koji prati već 22 godine.
-Nišvil nije samo džez. Ima tamo i bluza, rokenrola, soula i drugih žanrova. Po gradu su raspoređene različite scene, a ja najčešće idem tamo gde se sviraju bluz i rok. Nisam čovek koji je naročito okrenut džezu- navodi.
Ove godine Nišvil je prvi put posle dugog niza godina propustio. Razlog je bio poziv na jubilarnu, desetu Gitarijadu u Velikom Gradištu.
-Najavljivano je i postavljanje biste Džima Morisona u parku pored Dunava, na mestu održavanja festivala, ali do toga nije došlo jer nije stigla dozvola nadležnog ministarstva. Data reč mu je bila važnija od programa koji je te večeri imao Nišvil. Ostao sam tri noći i ispratio program- kaže.
Jedna scena, mnogo različitih lica
Kada govori o današnjem stanju rokenrola u Srbiji, Ivković ne prihvata tezu da je scena nestala ili da je nekadašnja energija iščezla. Naprotiv, u različitim sredinama i dalje postoje festivali, gitarijade i manje smotre.
-Ne vidim da je u Srbiji došlo do posustajanja rokenrola. Skoro svaki grad ima neki rok festival, gitarijadu ili manju rokenrol smotru. U Valjevu, recimo, imate više različitih manifestacija- „Mountain Music“, rok festival na Divčibarama, rokenrol veče u okviru Tešnjarskih večeri, „Divstok“ u Divcima- napominje.
Kada govori o Šapcu, međutim, slika je drugačija.
-Kod nas je Uskršnji rok maraton, nažalost, ostao jedina rokenrol manifestacija. Uskršnji rok maraton opstaje zahvaljujući Katarini Janković Popović. Ona ga održava i zbog toga joj se divim i dugujem joj veliku zahvalnost- dodaje.
Novi redovi
Četvrti „Proza Online Rockopis“ čiji je izdavač Kulturni centar Šabac po strukturi nije odstupio od prethodnih knjiga. Razlika je, kaže Ivković, pre svega u tome što je ovo četvrti nastavak onoga što je započeo ranije.
-Više nije trilogija. Sada je to trilogija plus jedan. Za ovu knjigu sam probrao tekstove, kao što sam to činio i ranije. Od većeg broja tekstova izabrao sam 50 i neke ostavio za neku drugu priliku. Morao sam da vodim računa i o obimu knjige, jer sve to treba odštampati i finansirati- objašnjava Ivković.
Naslovnica je povezana sa tekstom u knjizi i nosi snažnu poruku Džona Lenona „Give peace a chance“. Tu su i top liste iz lista „Čik pogodi“ koje je izlazio krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih. Na poleđini knjige je crno- bela fotografija nastupa VIS „Crni biseri“ iz 1967. u lozničkom domu kulture.
Sa prethodne tri knjige, zaokružuje celinu od oko 700 stranica i 230 tekstova. Književnik Miljan Ristić u svojoj recenziji „Proza Online Rockopis-a 4“ piše da je reč o spoju rok kritike, eseja, reportaže i ličnih zapisa, a njegovu vrednost vidi upravo u tome što je iz knjige u knjigu nastavio da gradi sopstveni zapis o rokenrolu.
Za Ivkovića je, međutim, i dalje najvažnije da piše ono što vidi i pročita, da ispravi ono što smatra netačnim i da zabeleži ljude čije bi priče inače mogle da ostanu samo u sećanjima. Dok je „Proza Online Rockopis 4“ još svež, već se nazire i sledeći rukopis.
-Za tri godine može da se nakupi još 50 ili 60 tekstova. Materijala će biti, i ako sve bude po planu, imaćemo i sledeći nastavak- zaključuje Ivković.