Edin Sarač: MA DAJ ČETIRI

Ma, nabijem vas sve na metafizički! Upropastili ste svijet religioznim fanatizmima, demagogijama, pokrštavanjima u VAŠE VJERE, VAŠE POGLEDE NA SVIJET. Spašavate nas od nas samih bez da iko od nas to traži od vas! Kakva jebena nadrkana teorija bez erekcije. Vi koji pojma o sebi nemate – NAS SPAŠAVATE SOBOM. I to sa čime!? Poezijom! Hejjjj!!!! Odjednom ste se od prizemno i slabo kultiviranih gmizavaca u podrumima i čekaonicama života isčaurili u PJESNIKE. K’o gljive ničete poslije kiše. Otrovne kiše digitalne revolucije. Crvene fleke BAJTOVA krase vam klobuke. Bez te umišljene slobode u virtualnom svijetu vi niti postojite niti nepostojeći imate ikakvog smisla. Čitav vaš svijet nije ništa više od LAJKOVANJEM, k’o bodljikavom žicom, ograđen umišljeni prostor umišljene slobode izraza. Logor umišljene slobode i vrijednosti! Niko od vas nema ni trunke snage da prozrije vlagu među nogama iz koje izrastate. Tu memlu, taj buđ intelektualne sirotinje – Vječnu potrebu za dokazivanjem, sviđanjem. Pohota je vlaga vašeg međunožja, na kurac vas nabijem impotentni!
Kao i uvijek vaša RIJEČ je bespotrebno opterećena vulgarnostima. Šteta. U nekih zavojima misli ponekad otkrivate lijep talent, promućurnost i neku pritajenu, stilski dopadljivu, dijalektiku.
Jedi govna!!!
Ah , da…Uvijek me fascinirala veza oralnih karaktera i njihove potrebe za konstantnim izbacivanjem negativne agresije. Čak šta više- Za akumuliranjem te energije. Inače, otkuda tolika količina te agresije ako se sama od sebe neprestano ne akumulira u tijelima. Mislim da je to sve ipak potreba karaktera koji u osnovi nosi nemogućnost utaženja, zagašenja želja, zadovoljenja.
Mamu ti zadovoljim! Eto ti sebe zadovolji poezijom. Ti i milijarde domaćica facebooka sa deset milijardi neostvarenih ljubavi. Ti i hrpa „knjižnih mušica“ sto od teorije prave još jednu, pa još jednu, pa još jednu teoriju. One vrhunske, iskustvene misli, onih pravih, iskustvenih, mudraca ponovo pokušavaju sami sebi da objasne – knjigom i poezijom. Jer nikakvog drugog iskustva nemaju osim adrenalina pri okretanju stranice. Ti i deset miliona pjesnika Balkana. Od kojih su pola homofilni koji još i ne znaju da su to, ili koji nemaju muda da kriknu da su homići pa se,istim tim tvojim gnjevom, koji sad uvaljuješ u slatkorječivo bontonske KUROAZNOSTI, prepliću u metaforama kukavičkih jaja koje podmeću pod misaonost, pjesničke slike. Kukavička su to jaja što će detonirati ispod njih samih, kad skontaju da im ništa drugo nema do sebe prihvatiti takve kakvi jesu i da nisu DRUGAČIJI OD OSTALIH. A ovamo, kaaaao, ne shvaćaju da ih drugi „drugačije“ gledaju. Eksplodiraće im poezija i raznijeti guzu ulagivanjem. A to je ,valjda, ono što im zaista i treba. Duhovni orgazam. Od svih prelijepih ženskih osobina odabrali su najdiskutabilniju, najneprivlačniju da se njoj i s njom svima nama ulaguju. Odabrali vječnu potrebu žensku da se nekom sviđa.
WOW! Monstruoznost ogorčenja leži uvijek u onom paklu nemoći da se esencija egzistencijalno dokaže, potvrdi. Očit ste primjer ove nove generacije koju je izrodio KAZINO KAPITALIZAM. Generacija koja zna ali ne može. Ili tačnije: nije joj jasno zašto ne može to što zna da materijalizuje. Dobri su to ljudi, mislioci, savjesni ljudi i humani. Oni zapravo NE MOGU, a s tim rekao bih i NE ZNAJU, da se privole na život bez moralnih granica. Nije vam lako. Neki od vas se odmetnu u umjetnost. Poeziju, slikarstvo, neki drugi ili treči vid. Mada većina, baš kao i vi, nemoćna da svoj humani pogled prilagodi evolucionalnoj bespoštednosti, ostane na rubu kao nekakva prijeko potrebna socijalna spužva za upijanje negativnosti. Vi ste zapravo čistaći društva, prijeko potrebna i nezamjenjiva KANTA ZA SMEĆE.
A vi pjesnici ste facebook profil! Eto toliko vam je ostalo od poezije. Ostala vam DUŠA, LJUBAV. PLAVO NEBO SAMO U VAMA A U SVIMA DRUGIMA OLUJA. Ostale vam propale, zanemogle i izmišljene floskule o UZVIŠENOSTI U LJUDSKOM BIĆU. HEEEEEEEEEEEEJ!!! U BIĆU!!! DEPRESIJA JE PROZROKOVANA VIRUSOM U STOMAKU! FACEBOOK NIJE TABLETA!
IDI DOKTORU!
Kako strašna je mučnina ogorčenja, kako snažno trese čeone bore. I ljubav bi joj trebala zavidjeti na snazi.
Jedi govna! I naručuj te pive.
Ja mislim da je na vas red kolega.
Ne zovi me „kolega“. Jedini kolega kojeg ti imaš ti je taj u gaćama.
Potpuno se slažem sa konstatacijom, „kolega“. I još uvijek mislim da je na vas red da naručite, „kolega“.
Na mene? Kud prije? Mali, daj još dvije pive! Ma daj četiri, k’o će te ganjati opet po kafani.
I dajte gospodinu neku salvetu da obriše fekalije sa lica. Bez fekalija njegovo lice poprima izraz mudraca.
Jedi govna!