Aleksandar Ćuković: Kirija
Kuće se pokupiše i – odoše. Kao poslije žestoke svađe. Stanovi, garosnjere, udžerice, vile, sobe, potkrovlja, podrumi… sve su ti to, prijatelju moj, kuće. Zaputile se nekome. Neko ih čeka,…
Film, muzika, izložbe... Književnost, pozorište...
Kuće se pokupiše i – odoše. Kao poslije žestoke svađe. Stanovi, garosnjere, udžerice, vile, sobe, potkrovlja, podrumi… sve su ti to, prijatelju moj, kuće. Zaputile se nekome. Neko ih čeka,…
Ta otvorena kožna tašna nikako mu ne izlazili iz glave – stalno mu je pred očima. To je dobro. Ono što nije dobro je to što ne zna šta će…
„Jurim kao što u hladu šumskom juri bizam koji je pomahnitao od svoje sopstvene vonje. Noć je kao u polovini maja, vetrić poduhuje s juga. Idem i gubim svoj put,…
Pacijenta broj 2 dovezli su kolima hitne pomoći. Ljudi u belom. Plašio ih se. Plašio se svega što je belo. Tresao se. Obukli su mu belu košulju sa ukrštenim rukavima,…
Naiđe vrijeme, ni sa čim uvjetovano, u kome danima ne uđem ni u čiju kuću. Onda dođe tako neki četvrtak u kome je predodređen ulazak u dvije kuće. U jednu…
(Iz zbirke pripovedaka i priča ,,Utvara“) Bučni glasovi žena prenuli su je iz razmišljanja i pogledala je na sat. Bilo je tri sata popodne, vreme da krene kući. Anastasija, ili…
Previše svetlosti. I beline. Miris smole, četinara i mora. Neka kamena ograda i ti na njoj, sediš. Kratke pantalone, bele patike, majica je mornarska. Dolazim odnekud. Pružaš ruke i privlačiš…
Sećam se – tada, u onoj toploj tami letnje večeri zatutnjali su točkovi. Koloseci ispod točkova našeg vagona razdvajali su se, odvajali se, rasplitali, umnožavali se, širili – pruga se…
„Sve sam čekao, da će još nešto doći u životu, da ovo do sad beše samo komedija. Sad vidim, da posle sažaljenja ne dolazi ništa novo.“ Crnjanski, Dnevnik o Čarnojeviću…
DRHTALICE Na pijačnoj tezgi, izmedju kobasica, švargla, krvavica, slanina, masti, čvaraka i raznih dimljenih kostiju, šepurile su se providne plastične kutije, na kojima je pisalo: ladetina, pihtije, lučenje, dželadija, pača……
Neopaženo posmatranje prolaznika u jednoj od najpoznatijih novosadskih ulica, po čijem trotoaru većinom prolaze iste osobe i to decenijama, nije ništa neobično ako se sâm posmatrač zna sakriti u senku…
U deveti mesec sam bila kad se uputih u manastir. Kud ću, šta ću, stomak do zubi, otac me iz kuću izbacio, a ovaj moj opet neće ni da čuje.…