Miloš Nastić: ODVAŽNO HRABRA PRIČA
Poezija nebeska melodija duha. Poezija okean bezuslovne ljubavi. Poezija polje leptira sluha. Pišući poeziju zaustaviš vrijeme. Poezija je kao topao san. Nekad se smiješi, nekad tužno gleda, nekad pleše, nekad…
Miloš Nastić: SUDBINE
Sudbine? Šta su sudbine? Da li znaš? Sigurno je samo jedno. Nisu zactrtane, kako ti umiješ često da misliš. Kakva je to čudna smješa svega i svačega? Kakvo psihodelično preplitanje…
Miloš Nastić: SREĆNI ČOVJEK
Jedan čovjek upravo se budi. Lagano otvara oči, zijeva. Oko njega razbacana prekrasna kosa razasuta poput najmekšeg platna. To je neko ko još uvijek sanja. Kako sretan je taj čovjek.…
Miloš Nastić: BESKONAČNOST PJESNIČKE SNAGE
„Teško je pisati poeziju“, kaže Čarls Simić pjesnik. Pa normalno da je teško, (pjesnici se gase oko tridesete), a Čarls ima oko osamdeset i još nabada stihove. To mu i…
Miloš Nastić: BEOGRADSKO MORE
Za pjesme trebalo je biti skroz izgubljen. No ja sam odavno osviješćen, običan narator. Popio sam tako jutarnju kafu, ispisao par glupih i samom nejasnih stihova i krenuo u laganu…