Tag Archives: B.Draganić

Bojana Draganić: Kao ptica na dlanu

Čuvao sam je. Stajala je tu ili šetala u malom, ograničenom prostoru, kao da je on za nju bio siguran i bezbjedan. Ipak, bojao sam se da se pomjerim, da se mrdnem i milimetar. Ako bih samo udahnuo vazduh življe

Bojana Draganić: Nedeljni ručak

U mislima je daleko od mjesta na kojem je obitavalo njeno tijelo. Već dugo je nje duh bio odsutan i lutao po mjestima gdje ona nije mogla biti i sa ljudima koji su joj sada bili daleki. Ovoga je puta

Bojana Draganić: Jedna noć i jedan san

Ležala je na krevetu i osjećala noć. Uvukla se kao lopov i ispunila prostoriju svojom težinom. Zalijepila se za njenu kožu.. za dušu.. Osjećala je svaki dodir, poljubac.. Vrelina svakog uzdaha koji joj je palio kožu.. Sjećala se.. Provela je

Bojana Draganić: Jesi li čula…

Posle ludog dana na fakultetu, Ines je odjurila kući da se okupa i spremi, a zatim nazad do drugarice gdje počinje pijanka, koja će se nastaviti u nekom od beogradskih kafića. U kafiću gužva, dim, muzika, cure u minićima i

Bojana Draganić: Čovjek u čauri

– Hej, šta to radiš? Imaš čvorugu na glavi? – Ne znam. Nešto me udara. – Kako ’nešto te udara’? Ne udara tebe, nego ti udaraš. – Ali ja samo hoću čokoladu sa onog stola. – Pa dobro, idi okolo

Bojana Draganić: Išla sam kući

Volim Beograd. Volim slobodu i širinu. Dugo nisam bila kući. Došli su praznici, to je vrijeme da se spakuju koferi i nekoliko slobodnih dana provede u rodnom gradu, uz majkinu kuhinju. Uželjela sam se roditelja, drugara. Ide mi se kući.

Bojana Draganić: Prolaz

Nije bio siguran da je to ona. Samo što je izašao iz podzemnog prolaza, gdje je na kratko bio skriven od hladnoće, sreo se ponovo sa neumornim vjetrom i neočekivanom novembarskom mećavom. Sreo se i sa plavim očima. Koliko je