Ознака: J.Kljaić

Kad bih mogla učiniti da drugi ne mogu. Rušiti moju jedva uspostavljenu ravnotežu. Uklizavati mi se u život bez dopuštenja. Plesati kolo bez svirača. Lijegati u moju postelju kao da…

Kiša mi zadala zadatak. Da se sprijateljim s oblacima. Ne samo s jednim, koji bi mi mogao biti ljubavni par, nego sa svima koji mi se ukažu, posjete me, spuste…

Dragocjenih sat vremena današnjega dana izgubila je u „guglanju“. U kući nema ni malu ni veliku sanjaricu, a morala je potražiti neko tumačenje noćašnjega sna. Ispala joj kosa, od smeđe,…

Kupljene prije dvadeset i pet godina u Dnjepropjetrovsku. Crne, kožne, futrane, tople, mekane, podatne. Postale neograničenoga roka trajanja. Dolazi nepozvana. Kao što je stigla i to rano jutro kad je…

Treba znati postaviti pitanje. Upitati tako da se odgovor naslućuje, već samim upitom, bez upitnika i tri tačkice, postane najbliži i najsličniji željenom. Ne može se to naučiti ili namjerno…

Bio je 22. decembar kad se Živa probudila oko sedam sva usplahirena i prestrašena, s ubrzanim otkucajima srca, tlak se nije ni usudila mjeriti prije negoli je popila jutarnju terapiju,…

Snijeg je pao na rascvjetani jorgovan, a ona je još bila usred zime. Nije pitala tko se zavarava, zima, proljeće ili ona. Ili on. Njen mladi prijatelj, s kojim je…

Često sipim po kišici, rominjam za vrijeme pljuska, rastvaram se u kišobran kad pripeče jara, oko julskoga podneva. Pretvaram se u zrelu dunju ranim proljećem, kad su svi jesenski plodovi…

Našao Facebook i mene. Tako mi i treba, sama sam pristala. Nisam morala, nije mi nitko telefonski nudio glavnu nagradu u obliku jastučića, stoljnjačića, magnetne narukvičice, kamenčića koji liječi sve…