prozaonline

Kad bih mogla učiniti da drugi ne mogu. Rušiti moju jedva uspostavljenu ravnotežu. Uklizavati mi se u život bez dopuštenja. Plesati kolo bez svirača. Lijegati u moju postelju kao da je trajno ispražnjena. Ta jedino što mi je preostalo, od

Kiša mi zadala zadatak. Da se sprijateljim s oblacima. Ne samo s jednim, koji bi mi mogao biti ljubavni par, nego sa svima koji mi se ukažu, posjete me, spuste se u moje krilo, zarežu mi reckicu na liniji života

Dragocjenih sat vremena današnjega dana izgubila je u „guglanju“. U kući nema ni malu ni veliku sanjaricu, a morala je potražiti neko tumačenje noćašnjega sna. Ispala joj kosa, od smeđe, prirodne i poluduge, ostala kratka, sijeda i poprilično prorijeđena. Sanjarica

Kupljene prije dvadeset i pet godina u Dnjepropjetrovsku. Crne, kožne, futrane, tople, mekane, podatne. Postale neograničenoga roka trajanja. Dolazi nepozvana. Kao što je stigla i to rano jutro kad je nepoznati tromb zatvorio poznatu aortu. Bilo je hladno, kažu da

Treba znati postaviti pitanje. Upitati tako da se odgovor naslućuje, već samim upitom, bez upitnika i tri tačkice, postane najbliži i najsličniji željenom. Ne može se to naučiti ili namjerno smisliti – pitanje ili jest takvo ili nije. Ili je

Bio je 22. decembar kad se Živa probudila oko sedam sva usplahirena i prestrašena, s ubrzanim otkucajima srca, tlak se nije ni usudila mjeriti prije negoli je popila jutarnju terapiju, sat nakon bio je 150/95, užas, što li je tako

Snijeg je pao na rascvjetani jorgovan, a ona je još bila usred zime. Nije pitala tko se zavarava, zima, proljeće ili ona. Ili on. Njen mladi prijatelj, s kojim je skoro svakodnevno cijelu prošlu godinu prijateljevala, razmjenjivala riječi i misli,

Često sipim po kišici, rominjam za vrijeme pljuska, rastvaram se u kišobran kad pripeče jara, oko julskoga podneva. Pretvaram se u zrelu dunju ranim proljećem, kad su svi jesenski plodovi truli i gnjili, orosim vodopad smrznutim svetosavskim kapima, spojim se

Našao Facebook i mene. Tako mi i treba, sama sam pristala. Nisam morala, nije mi nitko telefonski nudio glavnu nagradu u obliku jastučića, stoljnjačića, magnetne narukvičice, kamenčića koji liječi sve bolesti – riječ bolest, nažalost, nema umanjenicu, ili si bolestan