AKT I
Scena I

U državi o kojoj su samo ptice čule vodi se rat između Uragana i Žene, koja leži, ali nastoji ustati. Gola i izgrebana želi obući plašt, koji su za nju bacile ptice. Nije ga stigla obući, a Uragan je opet baca na zemlju.

O muzici Gospodina Hvastovskog isto niko nije čuo, osim ptica. Bacajući duge trake, pastor uključuje melodiju. Dolazi Gospodin Hvastovski u džemperu, koji mu je isplela njegova supruga. Pjeva:

Mjesec sam ja.

Gospodin i Vladatelj.

Ona nek leži zarobljena.

Ona nek leži prikovana.

Snijeg sam isto ja.

Nek’ umre.

Car sam isto ja.

Ostaje moj mit i legenda.

A pastir nek sjedi ponosno.

U svom šumskom svijetu

Ja ću biti njegov nadzornik

Ha, ha, ha, ha…

Iz šumice dolazi Snjeguljica sa patuljcima, mlada pjesnikinja Titi-la i Car Nikolaj.  Mlada pjesnikinja oduševljena ličnošću gospodina Hvastovskog počinje pljeskati. Snjeguljica plešući kolo sa patuljcima viče na Cara Nikolaja. Car Nikolaj hladan i ravnodušan na Snjeguljičino vikanje, počinje marširati.

CAR NIKOLAJ: Rabota za mačku, Moskva Hvasti!

(odjednom gospodin Hvastovski iskače iż džempera, govori glasno)

GOSPODIN HVASTOVSKI: Moskva! Moja Moskva! He, He…Uspjeću! Ubiću ga na kraju…(sad govori tiho)

Svi su nesvjesni fakta, da je moć pastira svijetlo koje izlazi iz flaute; počinju ga ismijavati, da je bolje, da počne tražiti ovce nego pretvarati se za mađioničara.

Ljuti Uragan opet baca Ženu, napada sve osim pastira. Nakon pet minuta vaskrsavaju Snjeguljica i Car Nikolaj.

AKT II
              Scena I
 

U rodnoj kući Hvastovskog domaćica kuva ručak, sinovi igraju u karte (prepirajući se), a nevjeste se igraju se dječicom. Gospodin Hvastovski još se nije vratio iz lova.

(Zvono!)

GOSPOĐA HVASTOVSKA: (trči prema vratima, da bi ih otvorila) Ah, sigurno se vratio, a ja još nisam ručak skuvala. Nedjelja je, u tri treba ići u crkvu. Ne bih da ide gladan. (otvara vrata)

POŠTAR: Dobar dan! Telegram! Kćerka iz Amerike!

GOSPOĐA HVASTOVSKA: Poštar! A dobar dan! Moja kćerkica! Šta se desilo?

POŠTAR: Potpišite se. (prestrašena potpisuje) Hvala! Doviđenja!

GOSPOĐA HVASTOVSKA: (čitajući telegram odjednom od radosti počinje da se smije) Oh, moje dijete se vraća! Marjuš! Ferdinarde! Agata stiže za sedam dana!

MARJUŠ: Zašto se ona vraća! Izbacili su je sa posla?

FERDINARD: Baš si smješan! Nikad nisi volio Agatu!

GOSPOĐA HVASTOVSKA: Dosta je više! Prestanite se svađati!

(Zvono!)

GOSPOĐA HVASTOVSKA: Sigurno je to muž! A ja još nisam ručak skuvala! (prilazi ka vratima, otvara ih i pada u nesvjest)

CAR NIKOLAJ: Poka, maljčiki!

MARJUŠ: A ti otkud? Zamalo da mi majku ubiješ! Iz radionice si pobjegao!

CAR NIKOLAJ: Njet!

MARJUŠ: Baš si glup! Misliš da sam idijot! Sigurno si iz psihijatrijske bolnice pobjegao! Ferdinarde, dođi pogledaj kako ovaj ludak izgleda!

FERDINARD: Marjuš, tiše, tako se ne postupa sa bolesnicima!

MARJUŠ: Onda je bolje da uradiš nešto!

CAR NIKOLAJ: Vaš otjec…

MARJUŠ: On lovi! Svakog časka trebao bi doći na ručak. A u biti, kome ja govorim! Idi otkud si došao i ne pričaj gluposti!

CAR NIKOLJA: Mjortv, mjortv!

MARJUŠ: Ma, dobro! Šta hoćeš? Novca? Hrane!

CAR NIKOLAJ: Njet! Vaš otjec is dead!

MARJUŠ: A, i engleski pričaš! Ruskog ti je izgleda premalo! Ha, ha, ha! Ludak! Idi ili ću nazvati policiju, a možda hitnu pomoć – ti izbjeglico!

CAR NIKOLAJ: Horošo! But if you will stupid, that is your problem! Good by! (lupa vratima, budi gospođu Hvastovsku)

MARJUŠ: Majko, majko, ustani! To je bio neki ludak!

GOSPOĐA HVASTOVSKA: Ko je to bio? Car?

MARJUŠ: Kakav car, majko! To je bio neka izbjeglica iz psihijatrijske bolnice!

GOSPOĐA HVASTOVSKA: Ne, to je bio Car Nikolaj! Car Nikolaj!

MARJUŠ: Majko!

GOSPOĐA HVASTOVSKA: Car Nikolaj dolazi samo nedjeljom, da bi donio crne vijesti! Šta je rekao?

MARJUŠ: Majko, smiri se! Kažem ti da je to bio neki ludak! Misio sam da ću ga upucati!

GOSPOĐA HVASTOVSKA: Šta je tebi!? Jesi poludio? Šta ti je rekao!? Govori!

MARJUŠ: Neku glupost, ma nije važno…

(Zvono!)

GOSPOĐA HVASTOVSKA: O, majko, pomozi! Otvori Marjuš! Otvori!

GOSPODIN HVASTOVSKI: Zdravo! Vratio sam se! Pronašao sam mrtvu djevojku! Sliči na Snjeguljicu! Zar ne?

MARJUŠ: Oče, ti si poludio! Mrtvu djevojku si donio u kuću?

GOSPOĐA HVASTOVSKA: U kuću sa njom! Brzo mužiću! Možda je još živa! O, mužu moj, tako sam se brinula zbog tebe! Polegni je na kauč! Brže!

SCENA II

Nakon nekoliko dana igre unučadi sa tijelom djevojke, koje je počelo zaudarati, djeca su počela bježati. Gospodin Hvastovski se iz lova nije vraćao tokom minula  tri dana i ti noći. Gospođa Hvastovska zabrinuta krenula je u šumu. Šta uraditi sa tijelom? Gdje je muž?

               AKT III

               SCENA I

Zadimljena šuma posred zvjezdanog neba tone kroz dušu Veličanstvenog.

Postoji nešto u tome?

Surealistička anarhija zgazila je poslijednji komad reda. Ispod zemlje je, ipak, ostala mrvica tišine i romantike.

Romeo i Julija žive kao obitelj.

Vaskrsavaju svaku večer, svako nebo, svaki potok…

 

               SCENA II

 

Gospođa Hvastovska nalazi se usred šume, hrabra, ali zabrinuta.

GOSPOĐA HVASTOVSKA: (zove) Andžej! Andžej! Gdje si? (javlja se Žena)

ŽENA: A kao anarhija, A kao Andžej, A kao Adam! Kuc, kuc, ko je tamo?

GOSPOĐA HVASTOVSKA: (ljuta) A ko je to tamo? Sama ili sa njim?

ŽENA: S njim! S njim! (bjesna viče i trči prema gospođi Hvastovskoj) Ja sa njim! (obuzima je bojazn) Uraaagan! Ne! ( Uragan podiže Ženu iznad drveća i udara s njom o zemlju.)

GOSPOĐA HVASTOVSKA: (krsteći pred takvim čudom, prilazi užurbano ka Ženi da bi joj pomogla) Oh, izvinjavam se! Pomoći ću Vam Gospođo ustati!

ŽENA: Hvala!

GOSPOĐA HVASTOVSKA:A otkud vi tu?

ŽENA: S Mjeseca!

GOSPOĐA HVASTOVSKA: Aha…

ŽENA: Želim da pobjegnem kod Oca Mjeseca! Molim Vas da mi pomognete!

GOSPOĐA HVASTOVSKA: Da, ali kako?

ŽENA: Pronađite svog muža prije debija!

GOSPOĐA HVASTOVSKA: Ali pred kakvim debijem! Šta vam je on uradio?

ŽENA: Prije debija svoje prve knjige. Ja tamo ne želim da budem. U krajini Uragana. Nek’ me precrta.

GOSPOĐA HVASTOVSKA: Moj muž piše roman! Da li ste sigurni?

ŽENA: Već ga je napisao i mene skrivio.

GOSPOĐA HVASTOVSKA: Ali kako?

ŽENA: Već sam vam rekla, da sam u tom prokletom romanu.

GOSPOĐA HVASTOVSKA: Vi bježite otamo?

ŽENA: DA! Kroz čitavo vrijeme u njemu sam pod silom Uragana!

GOSPOĐA HVASTOVSKA: Vidjela sam, što vam je uradio!

ŽENA: Molim vas da ga pronađete! Ja se želim vratiti Ocu!

GOSPOĐA HVASTOVSKA: O, majko! Dajte mi ruku. Idemo ga sad tražiti!

               Scena III

Tražile su ga na svim tajanstvenim mjestima, za koje je Žena znala.

Na kraju im je pastir pokazao salon, u kojem je Gospodin Hvastovski trebao debitovati.

Gledaju kroz prozor salona.

Uragan je sve bliži, nadolazi iz daljine.

U salonu je mnogo ljudi u odjelima i rogovima na glavi. Gospodin Hvastovski stoji pred slikom „Noć”, otvara svoju knjigu.

Gospođa Hvastovska i Žena brzo ulaze, bacaju ga na pod, Uragan uzima knjigu,

Žena trči za njim, Gospođa Hvastovska šamara muža.

Izlazi Mjesec i uzima Ženu ka sebi.

Uragan je sve slabiji, ipak, trga knjigu.

Gospodin Hvastovski nastoji pobjeći, želi spasiti svoju knjigu.

Dolazi Car Nikolaj.

Rastrgan i nesretan prolazi pored svega toga ne obazirući se na to šta se tu dešava.

CAR NIKOLAJ: Kak Ti, budjet!

GOSPODIN HVASTOVSKI: Pobiću vas sve! (sakupljajući stranice svog još neodštampanog romana, nastoji na glas promjeniti sudbinu svojih likova, uništiti ih iz sve snage).

U kući gospode Hvastovskih ustaje Snjeguljica. Djeca su vesela, trče za njom po kući, dok ona ne nestane u zlatnom prahu, vrlo polako. Patuljci ulaze u kuću Hvastovskih, takođe odlaze zajedno sa Snjeguljicom. Pastir svira u šumi na flauti, kreće prema pećini u planinama.

Gospodin Hvastovski plače i moli mladu pjesnikinju da mu da pero. Ona takođe nestaje u vremenu.

Gospođa Hvastovska ide kući, skidajući burmu sa prsta. Ispred salona pristaje crni, luksuzni auto, iz kojeg izlazi…

AGATA: Tata, govorila sam ti da u to ne miješaš mamu!

  Kraj

               Dukla, 2003.

Beleška o autorki:

Olga Lalić-Krowicka, rođena je 02.04. 1980. u Šibeniku (Hrvatska), poljsko-srpskog porijekla. Diplomirala je serbokroatistiku na katedri za slavistiku  Jagjelonjskog Univerziteta u Krakovu (Poljska). Stipendistkinja Ministra kulture Poljske za 2007. i 2011. godinu. Počasni građanin carskog grada Sirmium (Sremska Mitrovica, od 2014.) i laureatkinja nagrade „Misaonik” za 2014. godinu.  Objavljuje svoje radove u poljskim i balkanskim časopisima i antologijama.

Prevođena na engleski, bugarski, litvanski, makedonski, rusinski, bijeloruski, ruski, slovenski, španski, albanski, rumunjski i njemački jezik. Laureatkinja petnaestak književnih nagrada, između ostalih: Glavna „Nagrada Fondacije Spartak“ na Melničkim Večerima Poezije, (Bugarska, 2006.) i priznanja „Zlatni krug“ za afirmaciju srpske satire u svijetu, „Satira Fest“ (Beograd, 2010.), međunarodne književne nagrade za kreativnost „Naji Najman”, (Liban, 2015.) itd.  Prevodi poeziju. Prevela je više zbirki pjesama i proze autora iz Poljske i sa Balkana.  Objavila je petnaest autorskih knjiga poezije, drame i bajku. Bavi se također fotografijom, crtežom, slikarstvom i projektiranjem korica. Izlagala je svoje radove na kolektivnim izložbama u Srbiji i Makedoniji.

Stanuje i stvara u Dukli, u Karpatima (Poljska).