VELIBOR MIHIĆ: MOJE… BELO… NEVES…
Ne znam kom određenom tipu muškaraca pripadate, to jest, gde vas je novinski „Test“ svrstao, ali, ako ste se testirali u nekom sedmodnevnom listu (retko dnevnom, mada, doduše, u poslednje…
Veljko Bosnić: CRTICE
DEBELE SJENKE Debele sjenke okruženog tankog kruga kuće naše,podovi i krov koji nestaje u sjaju zvjezda – neba. Debele sjenke izrasle ljubomore-pokreta koji na kraju ostaje kao zla kob,kao uspomena…
Danijela Milosavljević: SANJALA SAM
Sanjala sam. Sklupčala mi se u krilu, onako krhka i topla kao kad je bila dete. Obujmila sam to koščato telo, prihvatajući svojim svaki ubod prkosne strukture koja se probijala…
Vladimir Radić: Moj doktor na pruge i mi
Mrlje svetlosti dolaze nekuda odozgo. Jedna se pojavi, izgubi se, pojavi se druga, izgubi se i ona … To su one okrugle lampe u hodniku, tamo gore – na plafonu.…
Kosa Pakuševskij: MOJ ZIMSKI RAM
Zima. Kasne pedesete. Sneg tako zavejao pa podelio selo na levu i desnu stranu, gornju i donju. Roditelji kopali tunele kako bismo se videle mi drugarice. Bilo je divno, u…
Senka Vojinović: Pesma
Zovem se Senka Vojinović, rođena sam 1978. godine u Kraljevu, studirala sam srpski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu, gradu u kojem i danas živim i radim. Ne,…
Aleksandar Ćuković: Papir, gnoj, krv
U radnoj sobi, za radnim stolom, sasvim obične radne večeri, po ko zna koji put, nakon što sam istog dana prethodno bio suprug, novinar, vrtlar, vratar, brat, kolega, drug, sagovornik,…
Jagoda Kljaić: MUSAKA SA LEKINOG BRDA
(U spomen na čika Branka Senćanića) Zimus sam svaki drugi dan razgovarala sa čika Brankom. Iz Beograda, sa Lekinog brda, iz ulice Miklošićeve. Koji je sada na adresi, čestici toj…
Veljko Bosnić: BJELE TREŠNjE
Još uvjek sanjam bjele trešnje i jedan osmjeh sa hiljadu sunaca. Ni najveća soba moja ovdje u hladnom gradu ne krije uspomene. Prašina čeka u potkrovlju ove samačke sobe, sve…
Anđelko Zablaćanski: ONA I ON
Ona je bila pametna, obrazovana, lepa žena. Žena u čijim se očima mogla slutiti njena pronicljivost, ali i strast. Žena bez mane. Ili, skoro bez mane, jer znao joj je…
Sande Dodevski: DALMACIJA
Nalik mrkozelenoj paučini povija se na vjetru, kao sito gusta, zelena grana koromača izraslog iz pukotine bijelog kamena na vrhu lukobrana! Prolazimo u koloni kraj nje i još izdaleka pjevamo…
LJILJANA PANTELIĆ NOVAKOVIĆ: U SUSRET SVITANJU
Ušuškati se u lelujavu paučinu sećanja i po njenim nitima kao po žicama harfe, izvlačiti tihu muziku iščezlog vremena, odbeglog u gluvu noć luke neispunjenih snova. Sakupiti na obali školjke…