Ni nakon dubokog razmišljanja koje traje, evo, već čitav sat, nije bio siguran šta da misli i šta da čini. Znao je da razmišljanje vremenom postane besmisleno, kao kada ponavljaš jednu istu reč milion puta i ona izgubi značenje, ali
Pogrešno si nas učio, oče…. Voleli smo naše ručkove. Mi, tvoja deca, došli bi sa posla umorni i besni, sedali za sto i pred tobom spuštali ton. Nisi dozvoljavao da mržnja kaplje u tanjir sa porodičnom supom. Žalili smo se
Kao malo dete radovao sam se vikendu… Dete mi ima temperaturu, 38.2, ali neću dozvoliti da me to spreči u onome što sam naumio. Odvešću ga kod lekara, neka primi injekciju, pa kod keve. Pričuvaće ga za tih nekoliko sati.
Grebem ranu na fasadi stare zgrade. Ranjena i ostarila, stoji, ne pitajući zašto. Moli me da je ubijem i skratim muke. Klone glavom, ne želi da živi. Bezvoljno mi gladi kosu i kiselo se smeje. Ti si se vratio? Moja
Žurim sa posla kući. Majka se ljuti se ako ne dođem na vreme na ručak. Roditelji su mi bolesni i moram da pazim na njih. Majka je često prehlađena, jer ima slab imunitet. Ne ume sama da odredi količinu tableta,
Radila je kao kasirka u nekoj bednoj samoposluzi. Po ceo dan bi, sa bordo keceljom preko sintetičke bluze i farmerki, brojala novac i sa osmehom vraćala kusur. Nije mi bila u komšiluku, samoposluga je bila blizu moje firme, ali njen
Lutala je očima po plafonu, tražeći smisao u njegovim figurama. Gledala je u masnoću i od nje pravila slike. Jedna joj se učini kao zeka kojeg su joj kupili kad je prvi put sa majkom išla na vašar, druga kao
Drago HEDL: Donjodravska obala; Ljevak; Zagreb, 2013. Doista, svaki, a tek dobar roman treba pročitati nekoliko puta, jer se uvek otkrije nešto novo, nešto što je
Emil je ležao na karti, na podu predsoblja pošte u Martinici1. Malenim prstom petogodišnjaka pratio je ucrtane putanje brodova i vozova. Bila je to lepa poštanska
U programu Biografski dokumentarci na 9. Beldocsu, film Ade Ušpic “Duh Hane Arent” donosi priču o jednoj od najvećih filozofkinja 20. veka, čija su dela tek