Elmir Đoković: Malo o sreći

Shvatio sam da sreću neću naći trčeći od jednog izvora zadovoljstva do drugog, od ispunjenja jedne ambicije do druge. To je sve to poput pijanstva nakon kojeg se čovjek budi jako mamuran,
Sve što želimo u životu je biti sretan. Sve što radimo u životu radimo da bi smo bili sretni. Međutim, kako to obično biva, svima nam ta sreća najčešće izmiče.
Mnoge su dirljive pjesme napisane o traganju za srećom ili njenim gubitkom, a jedino u bajkama junaci život žive do kraja svojih dana u potpunoj sreći nakon što su prošli sve one nevolje kojima smo mogli svjedočiti.
Nalazimo se u apsurdnoj situaciji jer taj osjećaj sreće iznutra vežemo za nešto što postoji izvana – za ljude, situacije, događaje, materijalne stvari – a njihova je priroda prolazna, sve će na kraju nestati, umrijeti, raspasti se, to možemo biti sigurni, tako to biva u svijetu oko nas.
Međutim, mi želimo stalno biti sretni i zbog toga bivamo još više nesretni.
Što je ta sreća koju toliko želimo?
Ona je naša prava priroda, to je ono što mi sami jesmo. Taj osjećaj iznutra, to iskustvo kada se osjećamo nadahnutim, punim energije i radosnim, to je naše iskustvo nas samih, naše prave prirode. S pravom možemo reći da sreća dolazi iznutra. U trenutku može biti potaknut vanjskim situacijama, ali osjećaj, iskustvo – to dolazi iz nas,iz naseg unutrasnjeg bica..
Kada pronađemo sebe, pronašli smo i sreću. Stoga niti ne možemo biti sretni trčeći za stvarima iz vanjskog svijeta. One mogu donijeti privremeno zadovoljstvo, to je istina, ali ako shvatimo od kuda sreća dolazi osjećaj možemo produžiti,
Jer, koliko često dozvoljavamo da nam nešto makne osmijeh s lica? To se stalno događa, probudimo se, vani je lijepo sunčan dan, osjećamo se poletnima, živima, krenemo, recimo, na posao, neko nam nešto ružno kaže i gotovi smo, ostatak dana provodimo s nosom do poda.
Zato, da bismo bili sretni, obavežimo se da ništa neće skinuti naš osmijeh s lica, kakva god situacija bila.
Što god se događalo, recimo „Pa što onda!“, prođimo kroz to i nastavimo se smiješiti. Ako situacija već i nije bajna, ne moramo još i sebe mučiti zbog toga! Sreća i osmijeh, to je naša prava priroda i to nam nitko nikada i ne može oduzeti.
Ako smo dosli do toga,ne daj mo taj dar tako lako.

3 Responses to Elmir Đoković: Malo o sreći

  1. Nada Vucicic каже:

    Poznata mi priča puna istine ali nitko neće da o tome razmišlja.Svo bogatstvo koje imamo je u nama, a tamo ga nikada , ili skoro nikada ne tražimo.Vani je ljepota prirode koja nas duhovno obogaćuje, ljudi koje volimo i ništa više.

  2. elmir djokovic каже:

    nado predivana vasa misao….

  3. Amika каже:

    Nalazimo se u apsurdnoj situaciji jer taj osjećaj sreće iznutra vežemo za nešto što postoji izvana – dobro primećeno i tačno rečeno. U tome je suština.




Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *