Pročitajte ceo tekst →Uvod: tekst koji sledi jeste neka vrsta pronađenog teksta. Ne baš u doslovnom značenju, ali ipak – uporedivo: on se pod datumom 29. jul 2008. godine nalazi u mom dnevniku. Dve godine su od tada prošle, i ja samo pretpostavljam da su to pitanja koja mi je neko elektronskom poštom prosledio da na njih odgovorim. Neka vrsta net-ankete ili slično. Dakle, odgovori jesu moji, dok pitanja najverovatnije nisu.
Pronađeni intervju
Zoran Ilić: Satan Panonski
Pročitajte ceo tekst →
1. Upotreba kafetina
Osoba A: Da li se može postati zavisnik od “kafetina”?
Osoba B: Može i od šargarepe.
Osoba C: Ne može, ali se može razviti tolerancija na “kafetin”, pa je za kupiranje bola potrebna sve veća i veća količina dok najzad u potpunosti ne prestane da deluje na bol.
Zoran Ilić: Bol u levom kolenu
Pročitajte ceo tekst →1. (Odabrani)
I dalje je mart. Svaki mesec, pa tako i mart, ima određenu dužinu trajanja izraženu u danima.
Pajaco se pretvorio u nekoga ko broji dane u mesecu: danas je sedamnaesti mart, sutra će biti osamnaesti… Juče je bio šesnaesti.
Dan koji su obeležili ubistvo i samoubistvo dvoje mladih. Činilo se da imaju sve od života, a oni su iskoračili iz njega, i tako naneli bol svima onima koji su ostali, nastavili da žive…
Zoran Ilić: Pa, posle budi srpski bloger
Pročitajte ceo tekst →
1. Pa, posle budi srpski bloger
Već sam pisao o kubanskim blogerima i kako im postojeća vlast postavlja raznorazne prepreke da bi oni odustali od blogovanja.
Slično nešto je doživeo i Kralj Pajaca. Istina, ne tako ekstremno, ali uporedivo.
Zoran Ilić: Slike iz života jednog blogera
Pročitajte ceo tekst →1. (Granice unutar granica)
Kralj Pajaca na beogradskim ulicama retko viđa vozila sa registracionom oznakom svog rodnog grada. On ne zna zašto je to tako?!
Ta dva grada su udaljena tek sto pedeset kilometara. Ipak, pravi je podvig na beogradskim ulicama ugledati automobil iz Pajacovog rodnog grada.
“Ova država je postala tako mrtva. Niko i ništa u njoj se ne kreće. Sve je statično. I na sve strane granice, i granice unutar granica…
Između je prazan prostor. Ničija zemlja.”
Zoran Ilić: Zavesa je spuštena
Pročitajte ceo tekst →
1. (Uzbudljivo veče)
Zar je moguće da uzbudljivo veče Kralja Pajaca nije inspirisalo da o njemu nešto više napiše.
Zašto je tako sveden? Kao da je premoren. I jeste. Tačna konstatacija.
Dve grupe su nastupile. Krenimo od prve. Dugokosi mladić i dve devojke. Jedna za bubnjevima, a druga sa bas gitarom u rukama. Mladić je svirao solo gitaru i pevao. Povremeno bi mu se basistkinja priključila kao prateći vokal.
Muzika izmiče opisu. Dok traje, ona je nešto izuzetno. Samo dok traje.
Zoran Ilić: Komplikovan mesec
Pročitajte ceo tekst →1. Sneg u martu
Umesto da prolazi, zima kao da tek dolazi.
Na ulicama su snežni nanosi, i automobili se jedva kreću. Prosto mile.
Jutro je i Pajaco je u krevetu. Dugo, sporo buđenje. Za sat vremena bi trebalo da napusti stan i uputi se na posao. To je neminovno.
Verovatno na sličan način jutro počinje za Adriana i Neurodžez.
Sve troje čekaju zavejane beogradske ulice, i vetar koji će im duvati u lice. A oni će biti tihi, mirni… Staloženi…
Zoran Ilić: Šumadija i okolina
Pročitajte ceo tekst →
1. Šumadija
Kajzer Soze se vratio: na njegovom blogu je novi post.
Piše da je boravio u Šumadiji, nekom selu gde je brzi Internet nemoguća misija.
U zapisu pominje Retku Zverku, Kralja Pajaca… Svima im čestita “Dan zaljubljenih”.
A život teče dalje… „Dan zaljubljenih“ traje jedan dan.
Zoran Ilić: Zadatak
Pročitajte ceo tekst →
1. Kralj Pajaca dobio zadatak
Do sada nepomenuti (a postojeći) bloger Adrian za Kralja Pajaca ima konstruktivan predlog:
“Poseti veb-sajt Blica. Tamo u crnoj hronici imaju komentare na razne nesreće.
Uvek su me fascinirali ljudi koji ostave komentare u kojima kukaju za unesrećenima kao da su im najrođeniji rod. Ne mogu da verujem u toliku empatiju i altruizam, posebno u Srbalja, a nikako da provalim o čemu se tu zapravo radi.”
Zoran Ilić: Fotografija
Pročitajte ceo tekst →
1. Joani Sančes
Joani Sančes je kubanska blogerka. Njen blog se zove „Generacija ipsilon”.
Ali biti bloger u Kubi nije tako jednostavno. To je neka vrsta zone sumrake, i veoma je mračno u kubanskoj blogosferi.
Još nije svanulo.
Blogovati u Kubi, skoro, da je opasno po život! Obično blogovanje, pisanje o svemu i svačemu je iz nekih razloga nepoželjno u Joaninoj domovini.




