Tag Archives: R.Glibo

Rajko Glibo: GRADIRANJE INATA

Niko je, ljudi moji, poput mnogih drugih relativno davno, a opet bliže je onom nedavno hrvatsko prezime odnio na istok gdje nije bilo prezimena. Stoljeće poslije svi se u bezprezimenskom kraju u prsa busaju kako su jedino prezimena na “ić”prava

Rajko Glibo: KOSA COOL ŠKOLA

Jesi li završio Kosu cool školu. Ne volim nijeme ukočene I buljave poglede. Jesi, ili nisi? Nisi! Nisi, znači da ne možeš biti dostojan partner hik menagerima. Kako? Čuj, kako? Ti si munjen, ako ne shvaćaš da tako lude I

Rajko Glibo: KOLATERALNA ŽRTVA

Svaka kolateralna žrtva počinje iz sitnog tora razularenih duša. Komešaju se virusom zlobe kao šipak ispunjeni vjetropiri. Svoju nejakost obično ustremljuju na one koji, prema njima, naglo izrastaju u veličine i na razini općine, onda regije i države postaju sve

Dr. Rajko Glibo: POSLJEDNJI KNEZ IZ BUKOVICE

Veličanstven je grb Rame. S njim se kroz historiju pa sve do dana današnjega događalo ono što u odmaku vremena počnemo zvati sudbina. Grb Rame u svim odajama svoje sudbine čuva svoje neispričane priče. Dvadeseto stolječe kobno se obrušilo na

Rajko Glibo: S K R E T N I Č A R

Da bih mogao poštovati i cijeniti nečiju veličinu, moraš i sam biti netko. Čim nalete na ono „moraš i sam biti netko“ sitne duše to preskaču skrećući u druge vode. Time od sebe odgone napast da su sami nitko i

Rajko Glibo: FENOMEN

Evo me, čovječe! To sam ja. U bujici sam. Podmlađujem se. Tražim svoje korijene, svoj autentični izvor. Migam se među dronjcima prepoznatljivim. Nema me gdje očekujem da bih mogao biti. Pobjegao sam. Negdje sam dobjegao, ali još ne znam gdje?

Rajko Glibo: KRIK NOVE EPOHE

Prvi krik nove epohe u poeziji SUBLIMIZAM dogodio se na manifestacionom skupu književne omladine Bosne i Hercegovin u planinskom izletištu Rujište ponad Mostara sedamdesetih godina XX. stoljeća. Drugi krik oglasio se na skupu književne omladine u Jajcu.godinu dvije kasnije. Jačina

Rajko Glibo: DAH OPATIJE

 Prvi put u životu suputnica me nije mogla pogledati pravo u oči. Ima nešto? Ima, ima! U Opatiji sam treći put.. Mislio sam da se već dobro poznajemo ja i Opatija.baš kao ja i gospođica koja nas u hotelu poslužuje.

Rajko Glibo: DIDOV SOKOL

Ja se zovem Karlo Škara. Imam tatu kojemu me mama odvede svakog utorka i četvrtka. Tako je bilo dok sam bio u vrtiću i tako je još. Imam jednog dida. Mnogi koje poznajem imaju po dva dida. Oni mi kažu

Rajko Glibo: SLUŽBENO LUD

Ej, znaš čega se sjetih? Pa. On meni ni povirio nije. I to mi prijatelj? Blećak sam! Neki kažu „šupak“, drugi opet „šupčina“ valjda za one razrađene šupke, tko će znati? Ne, ne, to nikako? Da me guze i oduzmu

Rajko Glibo: ČOVJEČNOST NA TRŽNICI

(Zastori pozornice slike su kamene kuće s cementom fugiranim zidovima. Bura zavija sve jačim udarima s juga Velebita. U kući sivila je sama osoba srednjih godina, muško-ženski odjevena bez nekog ukusa i reda. U kuhinji ofucani stol s tri stolice

Rajko Glibo: ĐAKON NIKOLA

Taufhirchen, 09. XII. 09. Pismo sam napisao spontano i iskreno kako to uvijek činim. Drago je čovjeku kada drage osobe „pročitaju“ i ono iza redaka i tako bace pogled u dušu. To je velika karizma malog broja velikih ljudi kao