Tag Archives: Sande Dodevski

Sande Dodevski: M A J K A I C V E T A N K A

Kraj šporeta na kome u loncu vri voda, sjede moja majka i Cvetanka. Sjede i razgovaraju. Kraj je avgusta i rijeka je savim oplićala i u njoj nema više riba… – Eto, Bože, umiru mladi ljudi! – veli Cvetanka i

OGNJIVA RIJEČI

Sande Dodevski: Jačinska jutra, Društvo za afirmaciju kulture – Presing, Mladenovac, Đenovići, 2016., Presing. Autor prikaza: Nikola Šimić Tonin Pripovjedačko zrcalo Sanda Dodevskog u Jačinskim jutrima, poetsko – proznom mozaiku, podešeno odrazu zbilje kroz piščev narativ, porodične freske, postaje ukoričeni

Sande Dodevski: DALMACIJA

Nalik mrkozelenoj paučini povija se na vjetru, kao sito gusta, zelena  grana koromača izraslog iz pukotine bijelog kamena na vrhu lukobrana! Prolazimo u koloni kraj nje i još izdaleka pjevamo pjesmu koja nije od postanka svijeta…  Oko nas je plava boja mora, čokoti

Sande Dodevski: STID

Čitajući druge, i bolje od sebe, dođe mi da se postidim! Ne umijem da objasnim zbog čega me je sramota, a i stid je izvana nekako uglađen, uljuđen… Nikako da se svede samo na bruku i sramotu što je takava,

Sande Dodevski: ZLATNI LANČIĆ

Sve su priče nalik jedna drugoj, ali se samo poneka od njih upamti. Bio sam kormilar na topovnjači, ili „peljar“ – ma što to značilo! (Onaj koji mjernom motkom mjeri dubinu rijeke!) Na moru nije bilo potrebno mjeriti dubinu budući

Sande Dodevski: TOŠEV VRBAK

Na kraju njive u rijetkoj hladovini Toševog vrbaka sjede moj otac Mile i Andon „Jednooki“! Otac drži u rukama „Politiku“ bistreći usput svjetsku politiku, te kao opčaran gleda u dvije identično ćelave glave na naslovnoj stranici…Jedna od njih pripada Dvajtu

Sande Dodevski: VELIKA RIBA

U trenucima u kojima je predvečerje najljepše, sneno otvaram prozor i pogledom tražim kameniti rt obale koja zadire u more, a tada se pali i svjetionik! Njegovi bijeli bljeskovi mjere se sekundama; nadolaze u serijama. U svakom ciklusu po dva

Sande Dodevski: LEGENDA O POTPORUČNIKU FERDINANDU

Potporučnik Ferdinand stiže pod zidine starog grada. Idući, nosio je nešto u sebi – kao i toliki drugi! Njegov prtljag bijaše more. Minuvši kraj Srebrnih vrata, poželi u jednom trenutku da se sa neba sruči pljusak ne bi li se

Sande Dodevski: HOLANDSKA BOLEST

Prije nego što će Stojko i sinovac mu Rista započeti sječu oboljelih i već napola osušenih brijestova – tokom cijele zime i proljeća, Rista u snu nadlijetahu ptice! Male i velike, sa crnim, tamnosjajnim perjem i one druge, sivolike, sa

Sande Dodevski: ČURULINOVA JAJA

Rijeka neprestano tone, suši se, isparava nekud u visinu, a za njom ostaje samo prazno korito – ravno i široko sa mnogo pijeska. Tu su čurulini. U pijesku punom zlatastih liskuna su njihova jaja sa packavom ljuskom po kojoj kao