Tag Archives: Rajko Glibo

UZ DOLOVE UZDOL ZOVE

Narodna knjižnica „Rama“ uključuje se u programe Svjetskog dana knjige i autorskih prava koji se u cijelom svijetu obilježavaju 23. travnja. Tema sa kojom se Narodna knjižnica „Rama“ pojavljuje pred javnosti je život i rad doktora Rajka Glibe, ramskog i

Rajko Glibo: VATRENA SUSJEDA

Ni ja ni ona ne znamo koji je po redu ovaj naš povjerljivi razgovor. Ona ih ne broji, a on je amnezičan na neke svoje tvrdnje. Ipak nastavlja, Ja sam, draga moja susjeda, dobar čovjek. Kažu da sam kršan i

SUBLIMNI LIRSKOKAZI RAJKA GLIBE

AUTORI teksta: Žaklina Glibo i Nikola Šimić-Tonin Zbirka pjesama „Dobročinke“ Rajka Glibe nosi u sebi i sa sobom prepoznatljiv autorski naboj iz kojega se razvijaju prepoznatljivi lirskokazi u smješi autorskog srca i intelekta. Lepeza tonova u toj poeziji niže se

Rajko Glibo: NEMA SLASTI BEZ DONJE VASTI

Što je, zaboga, ovo? Sanjam li? Ako sanjam ja ne sanja pastirica. Ah, da! I tinejdžerke sanjaju. Možda budni sanjamo oboje? Što je ovo? Gdje smo? Ispred nas je ćuprija.. Ta dva hrastova nedebela i poduža brvna zatesana samo sa

TRAG SUBLIMNOG SRCA I INTELEKTA

Intervju sa dr. Rajkom Glibom u povodu aplikacije na Nobelovu nagradu za književnost za 2011. godinu — Recite koju reč o Vašem pesnikovanju na putu do nominacije za Nobelovu nagradu za književnost, a za 2011. godinu. — Za odgovor na

Rajko Glibo: SLUŽBENO LUD

Ej, znaš čega se sjetih? Pa. On meni ni povirio nije. I to mi prijatelj? Blećak sam! Neki kažu „šupak“, drugi opet „šupčina“ valjda za one razrađene šupke, tko će znati? Ne, ne, to nikako? Da me guze i oduzmu

Rajko Glibo: G L A V O N J A

Intervali šutnje sve su dulji. Muklo šuti. Sve pliće diše i budan opaža kako tim disanjem sve neučinkovitije guši nasrtaje glavobolje. Nepomičnost s napola sklopljenim očima ubire minutažu. Tako je, biva, najbolje, mislio je. Misli su izranjale iz ponornih dubina

Rajko Glibo: ČOVJEK MOŽE SVE

Grad pust. Pokoji šešir čeka tramvaj, Ptice zanijemile. Prolijeću prvi šišmiši. Zreli kesten pade mi na glavu. Presabra me iznutra. Gledam horizontalno pa vertikalno. Nigdje stabla., Nigdje krošnje kestena. Protrči nespretno sitno štene. Kao da nespretnošću imitira mene. Povremeno, tu

Rajko Glibo: MUDRIJAŠI

Što sam došao u Gornju Vast tj. u Gornje Selo još ne znam. Možda poimam i kanim novo uprizorenje kao otjelovljenu riječ. Nešto kanim. Ali što? Život je, kažu, drama. Poštujem slovo i duh života kao drame. U svom theatru