1. Pajaco: – I pasivnost može da bude životna filozofija. Neko: – Da, ali ako si pasivan onda sam sebi dodeljuješ ulogu žrtve. Da li želiš da budeš žrtva? Pajaco: – Važno je da smo daleko od bilo kakve malogađanštine,
1. Neko: – Znaš šta ću ti, Pajaco, reći o Volfgangu Kolhaseu: pored takvih večina kao što su Breht i Fasbinder on deluje beznačajno. Deplasirano. Skoro da se o njemu nema šta reći… Pajaco: – Neko, ni ti a ni
Fragment iz romana Kotrljanje Bertolta Brehta (Presing – 2015) 1-2 Neko: – Slično Brehtu, i Fasbinder je Nemac. Pajaco: – Pored toga što je bio Nemac, Fasbinder je bio i čovek suprotnosti. Sa jedne strane osetljivog i istančanog duha, a
I Subotnje jutro. Januarsko, snežno, nesunčano. Šolja nes-kafe, Internet, druga šolja sa čajem (treće šolje, na sreću nema. Bilo bi ih previše!) – eto to je subotnje jutro, bar za Pajaca. A za Nekog? Njemu je prva asocijacija na subotnje
1. Da bi se vino pretvorilo u vodu, tu čaroliju je neko morao da izvede. Ko?! Vreme, ko drugi! Ono izvodi takve i slične trikove. Ponekad od vina napravi sirće, a ponekad vodu. Negaziranu vodu. Isus je izvodio onu drugu
1. Sada kada su konačno otišli i Pesnikinja i Pripovedač situacija je znatno smirenija. Opuštenija, komotnija. A takva i treba da bude, nikako ne drugačija. Pajaco je svoj na svome što znači da je dovoljna samo jedna reč: – Odjebi!
1. Ono što ljudsko telo voli, što mu prija, jeste i zagrljaj, a ne samo hrana, crvene i crveno-crne haljine… Skupoceni parfemi i kreme… Pa, kada je još tu i foto-aparat da to zabeleži, sačuva za budućnost… Za Večnost što
Pravim se da uživam dok slušam džez. Melodija dosadno odskače sinkopama, instrumenti se smenjuju varijacijama na osnovnu temu, ni radosna ni tužna, emocionalno i intelektualno neutralna,
(Radionica za kreativno pisanje koju vodi Violeta Vučetić, prof. književnosti, namenjena je srednjoškolskoj omladini opštine Palilula.) Tijana Mirković Devojčica sa pikado strelicama Bila jednom jedna srećna
Otputovati u sebe, to bi bio izlet! (Lazar Mihić) Borise, jesen stiže, bori se!… Veje, lišće, po tvojim sećanjima… Septembar je duboko zakoračio u jesen, avgust
Grad pust. Pokoji šešir čeka tramvaj, Ptice zanijemile. Prolijeću prvi šišmiši. Zreli kesten pade mi na glavu. Presabra me iznutra. Gledam horizontalno pa vertikalno. Nigdje stabla.,