Knjige koje nije imala kome pokloniti odsutno su i u ritmu pucketale prstima po snuždenom stolu.
Govor koji nije imao ko da čuje, zamišljeno je i blijedo zurio u niski plafon.
Kadar koji nije imala sa kim podijeliti, džentlmenski se pravio da ne primjećuje prazninu u sebi.
Vrijeme se postidjelo. Samo trenutak ranije bilo je spremno na kurvanje.
I taman kada je trebala shvatiti da je kraj, nekoliko grama praha, za manje od četiri minuta, provrelo je u gozbu za četvoro kojih nema. Sve prema uputstvu. Ključala voda progutala je kartu za grad u kom je dopušteno misliti. Horde podivljalih rezanaca vršljalo je i bludjelo po jednoj šansi za bolju budućnost.
Mirisalo je na ostanak. Na ćorsokak. Na trijumf supe iz kesice.




Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *