Category Archives: Eseji

Ljiljana Đokić: KNJIGE SU MOJE ODELO

Postoje razne knjige, i razna odela. Da, i? Jel’ to sad neka mera sličnosti? Naravno da nije. To je tek začetak, klica pomalo lucidne misli koja će porasti, razviti se, izgraditi sličnost. Da li je neko tražio sličnost? Ne, nije.

Milivoj Anđelković: VIRTUELNO PRAVO NA GREŠKU

Kako odvojiti decu od kompjuterskih igrica? Velika dilema koja muči psihologe, roditelje, pedagoge… Govore i pišu o tome, zabrinuto klimaju glavama i vrate se da čitaju novine i gledaju televiziju u kojima su slični sadržaji, samo razrađeniji i glamurozniji, i

Jagoda Kljaić: STAZA ČEKANJA

Život je satkan samo od jednoga stanja. Koje je jedino sigurno i najmanje izloženo svim mogućim mijenama. Često ga ne raspoznajem i dajem mu neka druga imena, misleći kako sam i od njega mudrija. Ne razumijem mu ćud jer je

David KECMAN DAKO: SKOK I Z MESTA (O smisaonosti putovanja)

Buđenjem misao: – Biti na drugom mestu! I nedoumica:- Nije li to pobuna, otpor datosti, neminovnosti, ustaljenom poretku stvari, zadatom i poprilično dosadnom redosledu svakodnevnog zbivanja od osvita do jedino izvesne noći, kretanju sa unapred znanim ishodom ispune li se,

Nikola Šimić Tonin: VJENČANJE SA VJEČNOŠĆU

Petak, 21. rujna, katoličko groblje u Prozoru, pet popodne… ukop… Nepobrojivi broj brojnih: Rodbine, učenika, prijatelja, kolega, sumještana… Obučeno crnilo crni Prozor za u svijet odaslan… Zvuk trube pogrebnoga trubača- jezi… Unuk Ivan ponese križ ispred dida Rajka, tek tada

Rajko Glibo: GRADIRANJE INATA

Niko je, ljudi moji, poput mnogih drugih relativno davno, a opet bliže je onom nedavno hrvatsko prezime odnio na istok gdje nije bilo prezimena. Stoljeće poslije svi se u bezprezimenskom kraju u prsa busaju kako su jedino prezimena na “ić”prava

Enesa Mahmić: Postmoderne zafrkancije Itala Calvina

Još od antike isticane su različite funkcije književnosti: spoznajna, didaktička, etička, estetska, hedonistička, katarktična i sl., i uvijek je podrazumijevala jednosmjerno dejstvo, dejstvo djela na čitatelja, gdje su autori pripovijedali o onome što su čitatelji od njih očekivali.Tek u (post)

Zoran Škiljević: Kifla, polumesec

Evo me u Kotoru, poslom, komercijala; obavio šta treba, i sad mogu sve četiri u vis. Negde je oko podneva, škrto jesenje sunce smenilo je kišu. Na raspolaganju imam nekoliko sati za razbribrigu, tj. za šetnju Starim Gradom i obalom,

Rajko Glibo: KOLATERALNA ŽRTVA

Svaka kolateralna žrtva počinje iz sitnog tora razularenih duša. Komešaju se virusom zlobe kao šipak ispunjeni vjetropiri. Svoju nejakost obično ustremljuju na one koji, prema njima, naglo izrastaju u veličine i na razini općine, onda regije i države postaju sve

Nikola Šimić Tonin: TINOVO UPITNO BOEMSTVO

Zašto izdvajati takozvano boemstvo povrh djela, zašto pogrdna svođenja, etiketiranja pijanstvom. Pozivajući se na Frangeša: Nije boemstvo-umjetnik. Od tvrdoglave osobnosti do preosjetljive isključivosti Tina Augustina Ujevića, Tinovo, boemstvo istrgnuto je iz konteksta, stalnim interpretacijama, copy-paste prenosima. Djelo Tina Ujevića, metamorfoza

Nikola Šimić Tonin: ZIMSKA ŽALOVANJA

2012. Veljun velja veljača, prevrtača veljača… Pahulje, pahulje, pahulje, i dalje pahulje…Odsjecaju sjecivima brida ledenica, u zakutak dobrano i davno već od gradskoga oltara, kuće zanemara, odsječene dijelove svoga bića, kojeg oživi o izborima, kada se po selima i zaseocima,

Dr. Rajko Glibo: POSLJEDNJI KNEZ IZ BUKOVICE

Veličanstven je grb Rame. S njim se kroz historiju pa sve do dana današnjega događalo ono što u odmaku vremena počnemo zvati sudbina. Grb Rame u svim odajama svoje sudbine čuva svoje neispričane priče. Dvadeseto stolječe kobno se obrušilo na