Category Archives: Teorija i drama

LJILJANA PANTELIĆ NOVAKOVIĆ: PRIČE IZ BEČKE KAFANE

ESEJ – KOMPILACIJA Oduvek Beč nosi na sebi neprikosnoveni pečat austrougarske prestonice: nedeljni mimohodi konjice glavnom ulicom, blještavi balovi na kojima se pod obavezno plešu valceri, kolovozi zakrčeni kočijama, trotoari pod suncobranima koji kriju lica (dodatno, pod šeširima) otmenih frojlajn.

LJILJANA PANTELIĆ NOVAKOVIĆ: BITI NEGDE

Soba je mračna, bez pogleda bilo kuda, stari višedecenijski zidovi, divlja morska plaža, zapuštena, travom obrasla, staza, nedostupni luksuzni apartmani, i jedno isto, srećom, darežljivo nebo, puno iznenađenja, bljeska i velikog praska u malom (munje i gromovi), kratki letnji izlet

Rajko Blagojević: MANIFESTI SIGNALIZMA

Sažetak: Signalistički umetnički pravac nastao je iz eksperimenta koji je za cilj imao sinkretizam nauke i poezije, nazvan scijentizam. Programski tekstovi koji su ga konstituisali izlazili su u periodu od 1967. do 1970. godine, i bavili su se osnovnim poetičkim

LJILJANA PANTELIĆ NOVAKOVIĆ: PARADOKSI JEDNE NACIJE

Istočna Evropa predstavljala je područje neverovatnog duhovnog napona jer je upravo ovaj deo kontinenta nekada bio svojevrstan raj kulturne, jezičke i etničke raznovrsnosti i koegzistencije u kome su se stvarala neviđena kulturna i intelektualna blaga. Ovaj svet je globalan i

ESEJ O MOMI DIMIĆU: BEOGRAD BILO GDE I BILO KAD

Na upravo završenom Drugom međunarodnom konkursu POŠTO BEOGRAD posvećenom Momi Dimiću, prvu nagradu za esej BEOGRAD BILO GDE I BILO KAD, posvećen poznatome književniku, dobila je književnica Ljiljana Pantelić Novaković. Čitati putopisni opus Mome Dimića je isto što i uroniti

Ljiljana Pantelić Novaković: BITI SVOJ. SVOJSTVO SOPSTVA ILI PUNOĆA PRAZNINE

Multiartistićki domašaj Igora Antića Pratiti ili stvarati svoju sudbinu. Slediti svoju zvezdu ili joj ići u susret.Gledati je netremice ili je izgubiti u maglinama. Postoje trenuci za prevazilaženje tegobnog, za razumevanje nepojmljivog. Ipak, svemu i svačemu, uprkos : ostvarivati se

Ljiljana Pantelić–Novaković: IME SUDBINE (Nomen est omen u drami UJKA VANJA)

Ime je znak (znamenje, predznak, kob, slutnja) koji nagoveštava sudbinu i karakter ličnosti. Tvrdnju nomen est omen primenio je Anton Pavlovič Čehov u drami Ujka Vanja. Kada se sklope korice knjige, otkriva se , možda sasvim slučajno, da su imena,

Elmir Đoković: IDU DANI

Off line Eto, bliži se nova godina. Još jedna više. Prva kriza srednjih godina ‘spucala’ me je već u dvadeset i devetoj, jer sam se bojao kročiti u tridesetu. Trideseta mi je bila strašna, tačno sam želio izvršiti suicid prije

Dragan KRSNIK: ROMOR MITA – večiti arhetipi kao podloga izgradnji Novog Čoveka

Ključne reči: Popa, mit, religija, sistem, moral, novi čovek, terapija pesmom, arhetip, romor, folklor, simboli. „ Po celu noć letiš nebom I s crnim se ognjevima biješ Za sunčevo nasleđe“ „Nebojša kula“ Na ovom mestu osvrnućemo se na odnos Vaska

Milan Todorović: Pismenost u vremenu sadašnjem

Hladne i nepristrasne činjenice često se oglušuju o sliku koju stvara površni utisak, one nemaju ni naciju, ni rod, ne znaju ni za lokal ni za generacijski patriotizam, ne prodaju se za jeftinu slavu i nisu čule za korektnost u

Elmir Đoković: Cigarete

zapis Okovan u realnom svijetu čovjek odvjakada čezne za izmišljenim, nedodirljivim i nepojmljivim, tražeći Vještačke Rajeve. Težnja za uživanjem oblik je metafizike u kojoj čovjek iskazuje svoje biće i imaginaciju. Mnogi umjetnici, naučnici, političari dvadesetog stoljeća su bili strastveni pušači,

Elmir Đoković: Ljudi i vrijeme, Offline

Na cijeni su dvoličnjaci i licemjeri koji imaju sposobnost diplomatskih govora i bezgraničnih rasprava kako pomoći bilo kome, ali kada pomoć je potrebna onda ih nema nigdje. Takvi ljudi obično poslije obilne večere uz čašu skupocjenog vina zaključe kako život