Jedne letnje večeri vratio sam se iz grada nešto ranije nego obično. Ne sećam se baš najtačnije šta baše razlog tome, ali znam da nije moglo biti više od 22. časa kada sam izašao na poslednjoj stanici “dame” (sada tridesetjedinice),
Tiruriruriru, zasvira telefon. Šta ću, javim se. Moja cica, ko bi drugi. Dosađuje se na poslu, ne zna šta će sa sobom, pa me zove da vidi šta ja radim, da li se, može biti i ja dosađujem ili sam
– Samo da znaš, mili, iako nisam prznica i sitničar, umem da budem jako nezgodna u nekim situacijama. Ali nije to ništa strašno, nemoj da brineš. Na primer, ako nešto jako poželim, ili ako zatražim od tebe da nešto uradiš,
Nedelja veče. Taman da sednem za komp da zabeležim jednu važnu misao koju sam upravo bio formulisao kako treba i sa kojom sam baš bio zadovoljan, a koja mi se danima već bila motala pa glavi tamo-amo ne dajući mi
Inače, moje nevolje sa mnom počele su nekako baš u vreme kada sam počeo da shvatam da svet odraslih nije isto što i svet odrastanja. Dakle, s razlogom. Kao stariji adolescent, već uveliko u godinama kada je prirodno i logično
Šetnja po dubokom snegu po živopisnom planinskom krajoliku Javora svakome bi prijala, kao pravi melem i za dušu i za telo. Kako onda ne bi našim junacima odraslim u džungleraju od betonskih i staklenih konstrukcija, gde sve puca od nesnosnih
Anamarija i Roberto dan su, kao i obično, proveli rmbačeći. Ona u redakciji, a on kod kuće, dumajući kako da se izbori sa svojim novim projektom. Jerbo nema rašta izlaziti uredniku na oči ako na vreme i na zadovoljavajući način
Bilo je to poslednjeg vikenda novembru, subota, negde iza podneva. Blago jesenje sunce terao je vetar nebu za oblake kada je Roberto natrčao na knjižaru jednog nadobudnog novopečenog knjižara i izdavača. Knjižara se nalazila na najboljem i najprometnijem mestu u
(Odlomak iz romana „U cvetu krina“) Tog dana, ništa mi više nije bilo potrebno, jer tog jutra sam već dobio sve što mlad – i problematičan – čovek može dobiti. Kao poklon proviđenja, dobio sam nju. I ona je dobila
Evo me u Kotoru, poslom, komercijala; obavio šta treba, i sad mogu sve četiri u vis. Negde je oko podneva, škrto jesenje sunce smenilo je kišu. Na raspolaganju imam nekoliko sati za razbribrigu, tj. za šetnju Starim Gradom i obalom,
Te godine, kada sam lep i pametan upisao studije, trebalo mi je sve što mladom, i još neiskvarenom, čoveku može biti potrebno: ambicija, novac, želja za uspehom, ljubav, sreća, malo seksa, i smeštaj. Onda mi je trebalo sve to, i
Išli smo kozjim stazama od Čemerna prema očevom rodnom selu Izgori, kroz Hercegovački krš. Početak avgusta, tada smo obično odlazili kod đeda u goste, na početak koševine. Upeko božiji zvizdan, nigde oblaka.
Izašao je novi broj časopisa KULT (casopiskult.com) koji je u potpunosti posvećen temi Žene i nauka. Nakon prva dva broja (Tabu u umetnosti i Književno stvaralaštvo
Zdenka Feđver: Eh. – Publikum (Sombor), 2010. Zdenka Feđver, koja je prethodno objavila četiri zbirke pjesama, objelodanila je, nedavno, drugu po redu knjigu proze, pod karakterističnim
LAGUNA BEOGRAD 2018. AUTOR PRIKAZA: Živko Ivković Svaki pokušaj pronicanja u Karajlićevo štivo se može podvesti pod shvatljivo ono, prihvatljivo te upečtaljivo i to već na
Antikvar Josip Goldoni, čovjek srednjih godina, sasvim neupadljive vanjštine, tihog glasa i danas je otvorio svoj antikvarijat u Zelenoj ulici i danas kao i uvijek očekujući
Bespredmetno. Oneobičena priča samo jednim detaljom. Podudarnošću ili sličnošću sa svime davno već ispisanim ili rečenim pa i deklamovanim. Zemljoradnici ili seljaci- radnici. Godina 1960. Imala