Zoran Ilić: Krhotine
1. Ono što ljudsko telo voli, što mu prija, jeste i zagrljaj, a ne samo hrana, crvene i crveno-crne haljine… Skupoceni parfemi i kreme… Pa, kada je još tu i…
Film, muzika, izložbe... Književnost, pozorište...
1. Ono što ljudsko telo voli, što mu prija, jeste i zagrljaj, a ne samo hrana, crvene i crveno-crne haljine… Skupoceni parfemi i kreme… Pa, kada je još tu i…
Zima prođe kad prošumi dažd, nesta treptaja zraka, na bjelini snijega… Šikara obalnoga bilja ćuti šumu… Boccaccio čeka Petrarcu na ulazu palače, odlučivši ga taj dan upoznati s Danteom. Dante…
Grebem ranu na fasadi stare zgrade. Ranjena i ostarila, stoji, ne pitajući zašto. Moli me da je ubijem i skratim muke. Klone glavom, ne želi da živi. Bezvoljno mi gladi…
(Ulomak iz knjige „Vrijeme badema“, poetskog putopisa o hodočašću Sv. Jakova poznatijem kao Camino de Santiago.) Preludij Nas su od početka povezivala putovanja. Mjesta na kojem smo se upoznali više…
Ja sam hrvatski Tarantino. Ma nisam, samo bih htio biti taj genijalac. Ne znam kako bi on reagirao kada bi se na Balkanu pojavio drugi on i što bi baš…
POLJUBAC Neispričah ti priču. Zar je trebalo? Ne znam za sebe, danas! Zašto?- čovek me lepo pitao. Pitanje je bilo na mestu. Na sred srede. Sreda je, danas. Šta bih…
„Otadžbina te zove! Izvršavanjem vojne obaveze ispunjavate svoju zakonsku, patriotsku i časnu dužnost. Odazivanje na ovaj poziv ne može vam niko uskratiti“, pisalo je, izmedju ostalog, na vojnom pozivu, a…
Pre no što se lift zaustavio, mladić je na sekund odložio kesu sa hranom i popravio kravatu. Iskoračivši, skrenuo je levo, uputio osmeh zgodnoj advokatici koja je nedavno otvorila kancelariju…
Žurim sa posla kući. Majka se ljuti se ako ne dođem na vreme na ručak. Roditelji su mi bolesni i moram da pazim na njih. Majka je često prehlađena, jer…
Jučer sam umro iznenada, u snu. Bio sam star i ono malo obitelji što sam imao odahnulo je s olakšanjem. Govorili su da sam bio mušićav i nesnosan starac prepun…
Otvaram oči i vidim razbojište – leševe pobijenih krvopija razmazanih po belini plafona. Trenutak kasnije poslednji Mohikanac se budi ispunjavajući sobu izluđujućim zujanjem. A soba? Pusta, neuredna, dosadna… Muška soba!…
„Eno ide muška Vera“, tako su najavljivali susjedi moju baku čija bi se prilika tek pomaljala u daljini, kao da niče s ceste, kao da je cesta upravo porađa, kao…