Nataša Dostić: KUTIJA
Sedim na drvenoj stolici. Običnoj drvenoj stolici, posebnoj samo po tome što nekad ima naslon, pa mogu da se zavalim i smestim udobno, a ponekad nema naslona, pa se ukočim…
Film, muzika, izložbe... Književnost, pozorište...
Sedim na drvenoj stolici. Običnoj drvenoj stolici, posebnoj samo po tome što nekad ima naslon, pa mogu da se zavalim i smestim udobno, a ponekad nema naslona, pa se ukočim…
Poželela sam da su sada tu sva ova lica koja samo na slikama gledam. Ponekad, u setnim večerima, pustim muziku dobrih vremena i zavirim u tamnu dubinu svog starog ormara.…
Upitan ko je i šta je postigao u životu, vitez Ivejn, jedan od vitezova Okruglog stola, odgovara: „Ja sam, kao što vidiš, vitez koji traga za onim što ne može…
Postoje simpatični i ljubazni ljudi, ali i vrlo ljubazni ljudi. Pokušavam već odavno da proniknem u tu tajnu „ljubaznosti“, u njen izvor. Ko se ne bi odmah setio Heseovih „Igrača…
Miris pečenih paprika, precizno poređanih u duboku posudu na kuhinjskom stolu, pomešan sa vrelinom, što je izlazila iz poluotvorene rerne, iz koje je tek ispečena pogača stajala u okruglom plehu,…
Svakoga jutra, ali ne previše rano, odlazio je do rive, kupovao novine i cigarete s uvijek prisutnom željom razgibati se tijekom šetnje koja je slijedila. Polako je koračao promatrajući brodove…
Dunji Nad Negde u drugoj polovini IV veka stare ere, Grk Pitija, rođen u Masaliji (današnjem Marseju), preduzeo je fantastičan poduhvat: putovanje brodom na krajnji Sever Evrope. „Tamo gde više…
Žena u ogledalu ne podseća je ni na koga, baš ni na koga. Lepa je ta žena, nije da nije, ali nekako deluje istrošeno, možda pomalo i ofucano iako je…
Kada se despot Stefan Lazarević vraćao iz Konstantinopolja u Srbiju, da u vojni povrati presto i vlast, zadržao se na ostrvu Mitileni (Lezbosu). Tu se i oženio, ne iz ljubavi…
1. Umesto da prolazi, zima kao da tek dolazi. Na ulicama su snežni nanosi, i automobili se jedva kreću. Prosto mile. Jutro je i Pajaco je u krevetu. Dugo, sporo…
Rekla sam joj da gleda svoja posla i još mnogo štošta, a ona je samo ćutala i netremce me je gledala iz ogledala. Njeno ćutanje je mnogo više kazivalo. Mnogo…
Zovem se Veljko Bosnić i profesor sam sociologije u Srbiji. Radim u Domu učenika u Sviljancu. Rođen sam u Drvaru 1956. godine, i diplomirao sam na FPN u Beogradu. Pišem…