Ознака: Sande Dodevski

Kraj šporeta na kome u loncu vri voda, sjede moja majka i Cvetanka. Sjede i razgovaraju. Kraj je avgusta i rijeka je savim oplićala i u njoj nema više riba……

Nalik mrkozelenoj paučini povija se na vjetru, kao sito gusta, zelena grana koromača izraslog iz pukotine bijelog kamena na vrhu lukobrana! Prolazimo u koloni kraj nje i još izdaleka pjevamo…

Čitajući druge, i bolje od sebe, dođe mi da se postidim! Ne umijem da objasnim zbog čega me je sramota, a i stid je izvana nekako uglađen, uljuđen… Nikako da…

Sve su priče nalik jedna drugoj, ali se samo poneka od njih upamti. Bio sam kormilar na topovnjači, ili „peljar“ – ma što to značilo! (Onaj koji mjernom motkom mjeri…

Na kraju njive u rijetkoj hladovini Toševog vrbaka sjede moj otac Mile i Andon „Jednooki“! Otac drži u rukama „Politiku“ bistreći usput svjetsku politiku, te kao opčaran gleda u dvije…

U trenucima u kojima je predvečerje najljepše, sneno otvaram prozor i pogledom tražim kameniti rt obale koja zadire u more, a tada se pali i svjetionik! Njegovi bijeli bljeskovi mjere…

Potporučnik Ferdinand stiže pod zidine starog grada. Idući, nosio je nešto u sebi – kao i toliki drugi! Njegov prtljag bijaše more. Minuvši kraj Srebrnih vrata, poželi u jednom trenutku…

Maleni voz. Putnički. Zapravo, i putnički i teretni, jer pored četiri putnička ima i dva teretna vagona koja su prikačena odmah uz lokomotivu. Voz dvaput dnevno prolazi prugom pored rijeke…

Prije nego što će Stojko i sinovac mu Rista započeti sječu oboljelih i već napola osušenih brijestova – tokom cijele zime i proljeća, Rista u snu nadlijetahu ptice! Male i…

Rijeka neprestano tone, suši se, isparava nekud u visinu, a za njom ostaje samo prazno korito – ravno i široko sa mnogo pijeska. Tu su čurulini. U pijesku punom zlatastih…