Rajko Glibo: ĐAKON NIKOLA
Taufhirchen, 09. XII. 09. Pismo sam napisao spontano i iskreno kako to uvijek činim. Drago je čovjeku kada drage osobe „pročitaju“ i ono iza redaka i tako bace pogled u…
Nikola Šimić Tonin: ODVJETNICA „X“
U jednoj nama susjednoj i prijateljskoj zemlji, zgrožen, pročitah u dnevnim novinama „X“, članak koji me ostavi bez daha, i na koji ne mogah ne odreagirati kao da se nije…
Zdenka Feđver: KNJIGA
(Da Zlatku bude lakše) Dogovor sa direktorom lokalnih novina bio je ovakav: moje priče kreću u sledećem broju, a pošto oni nemaju para za honorar, muku muče i sa svojim…
Lada Vukić: Specijalna potreba
Ime mi je Emil ali cijelog života zvali su me debil. Dugo sam se pitao zašto me tako zovu, sebe nikad nisam vidio drukčije od ostalih pa sam pitao mamu.…
Dragana Ranđelović: Veštica
Bacila je šaku majčine dušice u vatru. Puffffff! Zahvati malo praha krila slepog miša i posoli njime iznad lonca. Iz masne teglice zali uljem srebrne ribice, a onda izruči lončić…
Zlatko Pangarić: UREDNIK
(Imena izdavačkih kuća i urednika su izmišljena, i da se zna: to se meni nije dogodilo. Svaka sličnost sa stvarnim ljudima ili situacijama može biti samo slučajna.) Kažem sebi jednog…
Zoran Ilić: Pesnikinjino srce
(odlomak iz romana SMEJ SE PAJACO) 1. Da li je Budućnost neprestano budna ili povremeno i spava, nepoznato je. Neko će reći (naravno da će reći! Kao da on ima…
Nikola Šimić Tonin: DUGO ČEKANI ROMAN O ČEKANJU
(Ivana Simić-Bodrožić – Hotel Zagorje, Profil 2010.) Slavina života je jednostavno odvrnuta i život se istočio kroz slova, zapljusnuo nas bolom, mjestima za smijeh, tamo gdje im se najmanje nadamo,…
Stevan Šarćević: TATINA POSLEDNJA PRIČA
Iako me put nikada nije naneo kroz selo Grab, rodno mesto moga oca, imam vrlo oštru sliku o njemu, barem u onoj meri koju neko, ko je čitav život proveo…
Rajko Glibo: Trend
Ljudi… Gamad… Ološ otkako je svijeta. Stvoreni su kao đoja kažu – na sliku i priliku Božju. Ma, kakvu Božju… Prije će biti vražju… To, da! Sve drugo – magla!…
Bojan Savić Ostojić: A kako tati to da kažemo?
– A kako tati to da kažemo? – šaputala je majka, u novom, polukružnom predsoblju našeg stana. Oduvek mi je smetalo to što bi, u razgovoru sa mnom, ona svoga…
Marko Antić: Opušak
Pedesettrogodišnji Goran Veličković zvani Grof nije tako tragično doživljavao svoje prve zatvorske dane. Samo osam meseci za privredni kriminal je zvučalo kao dobra pogodba. Manji zatvor u blizini rodnog mesta,…